Fiatal Szlavisták Budapesti Nemzetközi Konferenciája I.

onemogući prolazak zraka. Stoga nije nelogično pretpostaviti da će se u riječima koje znače neke prepreke naći okluzivi
(vidljivo na engleskim riječima barrier, boulder, bulge,...). Isto tako, na primjeru iz Platonovog »Kratila« vidjeli smo da
glagoli koji označavaju kretanje sadrže slovo ro upravo zato jer se prilikom tvorbe tog fonema jezik najviše kreće. Također je
primijećeno da neki troslovni fonestemi označavaju 'napor' ili 'energiju' (npr. engleski /str-/: strain, stress, stretch, strive,
struggle) iz prostoga razloga što su takve kombinacije teške za izgovoriti, stoga su najprikladnije za izražavanje istog takvog
značenja (Reay 1994: 533).
5. Metodologija istraživanja
Sada prelazimo na osnovnu temu ovog rada, a to je vidjeti u kolikoj je mjeri zvučni simbolizam zastupljen u hrvatskom
jeziku. Iako ovaj rad nosi naslov 'Zvučni simbolizam u hrvatskom', ono što je prvenstveni predmet interesa ovog istraživanja je
fonesetezija u hrvatskom. Dakle, cilj istraživanja je pronaći foneme ili skupine fonema u hrvatskom jeziku koji bi simbolizirali
neko značenje kao što ga simboliziraju gore navedeni fonemi /i/, /fl-/ ili /-iŋ/.
Istraživanja o postojanju zvučnog simbolizma u nekom jeziku općenito se mogu vršiti na dva načina: metodom
pretraživanja rječnika tog jezika odnosno metodom ispitivanja stavova izvornih govornika tog jezika. Ovu potonju metodu
koristio je, primjerice, Sapir (1929) u istraživanju razlika u značenju između fonema /i/ i /a/. Ispitanicima je dao parove riječi
izmišljenog jezika s time da je jedna riječ sadržavala /i/ ili neki sličan fonem, a druga /a/ ili sličan fonem te je od njih tražio da
zamisle koja bi od riječi iz para značila veliki predmet, a koja mali. U istom djelu opisuje i jedan drugi eksperiment koji je
proveo. Ispitanicima je dao jednu izmišljenu riječ i definirao joj značenje. Zatim bi postupno mijenjao po jedan fonem u riječi i
od ispitanika tražio da definiraju svaku novu riječ (ovdje dolazi do izražaja maštovitost govornika). Johnson (1967) koristi
jednu još jednostavniju metodu. Ispitanicima je rekao da zapišu sve riječi koje znače 'maleno' kojih se mogu sjetiti. Zatim je
pobrojao u koliko se riječi pojavljuju određeni 'veliki' ili 'maleni' fonemi. Rekli smo da će se fonestetske riječi lakše ustaliti u
umu govornika. Logično je za zaključiti da će se upravo takvih riječi ispitanici najprije i prisjetiti u ovakvoj vrsti ispitivanja.
Ovakve i slične metode kasnije su koristili brojni istraživači iz ovog područja.
U našem istraživanju koristimo metodu pretraživanja rječnika hrvatskog jezika. Autor ovog teksta je mišljenja je da se
metoda upitnika može koristiti samo kad već postoje neke informacije o fonestetskoj strukturi nekog jezika. Kao što smo rekli,
prema našem saznanju, ne postoje radovi na ovu temu za hrvatski jezik te bi bilo nemoguće izmisliti riječi kojima želimo
provjeriti neki fonološki odnos ako ne znamo koji odnos uopće postoji. Stoga je vjerovanje autora da se za neki jezik mora prvo
provesti rječničko pretraživanje kako bi se utvrdili idealni fonestemski odnosi (jer rječnik je prikaz idealnog stanja jezika), a tek
onda provjeravati kod pojedinih govornika postoje li zaista ti odnosi ili ne.
Rječnici koje smo koristili u istraživanju bili su Rječnik sinonima hrvatskog jezika autorica Ljiljane Šarić i Wiebke
Wittschen (2008) te Veliki rječnik hrvatskog jezika autora Vladimira Anića (2003). Budući da je hrvatski, za razliku od
engleskog, jezik s dobro razvijenom morfologijom, trebalo je biti oprezan da se neki morfem greškom ne proglasi fonestemom
jer, kao što znamo, morfemi imaju značenje (i to gramatičko značenje). U tu svrhu korištena je i »Hrvatska gramatika« skupine
autora (1997) kako bi se provjerilo spominje li se neki fonem ili skupina fonema kao tvorbeni morfem.
6. Fonestemi hrvatskog jezika
13
Rječnik sinonima hrvatskog jezika pokazao se kvalitetnim izvorom jer na jednom mjestu okuplja riječi sličnog značenja
koje se zatim mogu usporediti i po svom fonološkom sastavu. Pretraživanjem rječnika otkriveno je nekoliko zanimljivih
fonestema. Krenut ćemo prvo od jednoslovnih fonestema da bi smo kasnije prešli na kombinacije fonema.
a) Može se zaključiti da /r/ simbolizira osobinu brzine što pokazuju primjeri:
brz (i izvedenice na brzaka, brzopleto), okretan, hitar, žustar, pokretljiv, krilat (krilonog), žuriti (izvedenice žuran, užurban),
strelovit, vratoloman, prijeki, vrtoglavo, trčati (trkom), sprintati, tren, juriš, promptno, prešno (dijalektalno priša), naprasno,
na prepad, frke-frke (žarg. na brzinu, žurno), navrat (često se koristi u frazi navrat-nanos), rapidan, bodro, hrliti, urgentan,
ekspres, frka, juriti, srljati, površan.
Vjerujemo da bi u ovu kategoriju također spadala imenica vjetar, kao i neke vrste vjetrova: lahor, bura, orkan, vihor, nevera,
tramuntana, maestral, uragan.
aa) /r/ također simbolizira kretanje općenito, i to često u kombinaciji s još jednim konsonantom:
mrdati se, trčati, vrzmati se, vrtjeti, obrtati, krivudati, vrludati, krstariti, tumarati, kružiti, strujiti, vrći/vrgnuti (= baciti),
gurnuti, survati se, marširati, kotrljati se, srljati, švrljati, okrenuti, prevrnuti, frcati, prštati, prskati, koprcati, praćakati.
Ova skupina primjera podudarna je s gorespomenutim primjerom iz «Kratila» u kojem se pokazalo da je /r/ najprikladniji glas
za izražavanje kretanja zbog prirode samog fonema.
aaa) Osim toga, /r/ se pojavljuje u riječima kao što su:
brijati, derati, strugati, rezati, trgati, parati, hrapav, hrskav, hrdati (= glodati), trenica (= ribež), trusiti, brusiti, šmirglati,
grebati (grepsti), drapati, čeprkati, trljati (trti), trenje, oštriti, riti (rovati), žrvanj, drobiti, mrviti, runiti, mrskati, krckati, trusiti,
prnjav (poderan).
Ovo bi se moglo smatrati djelomično onomatopejskom upotrebom /r/. Naime, prilikom svake od ovih radnji nastaje nekakav
zvuk, a taj zvuk je obično /r/ ili sličan zvuk.
b) /u/ označava nešto nekvalitetno, glupo odnosno osobu s takvim osobinama:
glupost, ludost, apsurd, nebuloza, budalaština, lupetanje, šuć-muć (koristi se u izrazu ~ pa prolij), čudno, udaren (~ u glavu),
ćaknut, čuknut, šuknut, šuk-šuk, jogunast, tupast, šupljoglav, bukvan, duduk,, lule, burgija (= besmislica, srbizam), ćudljiv,