Rijeci i stvari - Monoskop

RAZMJENA 223
ne ono što je nekad bila dok vladari ne bijahu utisnuli svoj
lik i pečat na metalne medaljone. Od tog trenutka »ni bakar,
ni zlato, ni srebro nisu smatrani monetom, nego su
bili procjenjivani prema njihovoj težini« (2). Više se nije
isticala vrijednost proizvoljnih znakova kao realno obilježje
novca; moneta je bila tačno odmjerena jer je označavala
samo mogućnost tipiziranja bogatstva na bazi njegove
vlastite materijalne stvarnosti.
Na toj epistemološkoj osnovi u X V I vijeku bile su izvršene
sve reforme, a sukobi su dobili svoj pun opseg. Cilj
je bio da se monetarni znaci svedu na njihovu mjernu
tačnost: nominalna vrijednost obilježena na novcu treba da
odgovara kvantitetu metala koji je izabran kao étalon; moneta
u tom slučaju označava samo svoju mjernu vrijednost.
U tom smislu anonimni autor djela Compendious zahtijevao
je da »sva tekuća valuta nestane nakon određenog vremena«,
jer su »pretjerana povećavanja« nominalne vrijednosti
odavna izmijenila funkcije mjere. Stoga bi trebalo da
se vrijednost novca koji je u prometu utvrdi »prema procjeni
metala koji sadrži«; što se tiče nove valute, ona će
dobiti nominalnu vrijednost prema svojoj vlastitoj težini:
»od tog trenutka biće u opticaju i stara i nova valuta, prema
istoj vrijednosti, istoj težini i istim oznakama; tako će
moneti biti vraćena njena stara stopa i njena valjanost«
(3). N ije poznato da li je tekst Compendious-a, koji nije bio
objavljen prije 1581, ali koji je sigurno postojao i kružio kao
rukopis tridesetak godina ranije, irispirisao monetarnu politiku
pod vlašću kraljice Elizabete. Ipak, sigurno je da,
nakon serije »pretjeranih povećanja« (devalvacija) između
1544. i 1559, proklamacija iz marta 1561. »smanjuje« nominalnu
vrijednost monete i svodi je na količinu metala koju
sadrži. Isto tako i u Francuskoj Skupština triju staleža iz
1575. zahtijeva i dobija ukidanje računskih jedinica (koje
uvode i treću definiciju monete čisto aritmetičkog karaktera,
uz veće postojeće definicije težine i nominalne vrijednosti:
taj dopunski odnos skrivao je pred slabo obaviještenim
smisao monetarnih manipulacija); ukaz od septembra
1577. utvrđuje zlatnik i kao stvarnu jedinicu i kao računsku
jedinicu i nalaže potčinjavanje zlatu svih drugih metala —
posebno srebra, koje je očuvalo svoju osloboditeljsku vrijednost,
ali je izgubilo pravo neprikosnovenosti. Tako je
moneta tipizirana prema njenoj metalnoj težini. Znak kojim