Rijeci i stvari - Monoskop

RAZMJENA 251
funkcija razmjene u procesu stvaranja vrijednosti: ona daje
cijenu svim stvarima i umanjuje svakoj pojedinoj.
Stoga je jasno da su teorijski elementi isti i kod fiziokrata
i kod njihovih protivnika. Kostur osnovnih postavki
je isti: svako bogatstvo nastaje iz zemlje; vrijednost
predmeta je vezana za razmjenu; novac važi kao predstava
bogatstva u opticaju: opticaj mora biti što je moguće
jednostavniji i kompletniji. Ali te postavke kod fiziokrata
i »utilitarista« su raspoređene u obrnutom poretku; prema
tome, ono što je za jedne pozitivno, postaje za druge
negativno. Kondijak, Galijani i Graslen polaze od razmjene
korisnih predmeta kao subjektivne i pozitivne osnove
svih vrijednosti; sve što zadovoljava neku potrebu ima,
dakle, vrijednost, a svaka transformacija ili promet koji
omogućavaju zadovoljenje što većeg broja potreba predstavlja
samo veći skok vrijednosti: to povećanje i omogućava
plaćanje radnika, dajući im iz tog povećanja ekvivalent
za njihovo izdržavanje. Ali svi ti pozitivni elementi
koji čine vrijednost počivaju na određenom stanju čovjekovih
potreba, dakle na ograničenim mogućnostima plodnosti
prirode. Za fiziokrate tu istu seriju datosti treba preći,
ali u obrnutom pravcu: svaka promjena i svaki rad oko
proizvoda dobijenih iz zemlje plaćaju se kao naknada za
izdržavanje radnika; ti se troškovi stoga bilježe kao umanjena
totalna vrijednost dobara; vrijednost nastaje tamo
gdje ima potrošnje. Stoga, da bi se vrijednost pojavila,
priroda treba da bude obdarena beskrajnom plodnošću.
Sve što se primjećuje pozitivno i kao u obliku reljefa pri
prvom tumačenju, izgleda kao udubljenje i negativna vrijednost
pri drugom. »Utilitaristi« na artikulaciji razmjene
zasnivaju pripisivanje vrijednosti pojedinim stvarima; fiziokrati,
međutim, postojanjem bogatstva objašnjavaju
progresivno raščlanjivanje vrijednosti. Ali i kod jednih i
kod drugih, teorija vrijednosti kao i teorija strukture u
istoriji prirode, povezuju momenat koji pripisuje i onaj
koji artikulise.
Možda je bilo jednostavnije reći da fiziokrati predstavljaju
zemljišne posjednike, a »utilitaristi« — trgovce
i. preduzetnike. Ovi prvi stoga vjeruju u povećanje vrijednosti
kad dođe do transformacije ili premiještanja prirodnih
proizvoda; oni su, dalje, bili zaokupljeni tržišnom ekonomijom,
u kojoj su potrebe i želje imale vrijednost zakona.
Fiziokrati su, međutim, vjerovali samo u poljoprivred­