Rijeci i stvari - Monoskop

300
RIJECI I STVARI
čini saznanja trpe u njihovom nedjeljivom jedinstvu deriviranu
korelaciju nauka i novih tehnika prema neiskazanim
predmetima. Konstituisanje tih fundamentalnih načina sigurno
je duboko zakopano u arheološke slojeve. Mi samo
možemo otkriti neke njihove znakove kroz djela Rikarda
za ekonomiju, Kivijea za biologiju i Bopa za filologiju.
II RIKARDO
U analizama Adama Smita rad je sadržao svoju privilegiju
zahvaljujući moći uspostavljanja konstantne mjere
među vrijednostima stvari. On je omogućavao da u razmjeni
izjednači predmete potrebe; inače bi bio izložen promjeni
i bitnom relativiziranju. Ali takvu ulogu je mogao odigrati
samo pod jednim uslovom: trebalo je pretpostaviti da količina
rada, neophodna za proizvođenje neke robe, mora biti
jednaka količini rada koja se u procesu razmjene mogla
pribaviti za tu robu. Ali kako opravdati tu identičnost, na
čemu je zasnovati, ako ne na izvjesnoj asimilaciji (koja je
dozvoljena više tajno nego otvoreno) rada kao proizvodne
djelatnosti i rada kao robe koja se može kupiti i prodati?
U tom drugom smislu rad ne može biti shvaćen kao konstantna
mjera, jer on »pretpostavlja isto toliko varijacija
koliko i roba sa kojom ga možemo uporediti« (1). Ta konfuzija-
kod Adama Smita proizilazila je iz prednosti koja
je pridavana predstavi: svaka roba predstavljala je izvjestan
rad, a svaki rad mogao je predstavljati izvjesnu količinu
robe. Ljudska aktivnost i vrijednost stvari bile su u
međusobnom kontaktu i prozirnom elementu predstave. U
tome Rikardove analize nalaze svoje mjesto i razlog za
svoju presudnu važnost. Te analize nisu prve koje radu rezervišu
značajno mjesto u ekonomskoj igri, ali one iznose
na vidjelo jedinstvenost toga pojma, one prvi put radikalno
distingviraju onu snagu, muku i vrijeme radnikovo koji
se kupuju i prodaju kao i onu aktivnost koja je izvor vrijednosti
stvari. Tako ćemo, s jedne strane, imati rad koji
nude radnici, koji poslodavci prihvataju ili traže i koji je
nagrađen nadnicama; s druge strane, imamo rad koji je
potreban za vađenje ruda, pripremanje namirnica, proizvodnju
predmeta, transport robe i koji tako stvara vrijednosti
pogodne za razmjenu, a koje nisu postojale prije njega
i koje se ne bi ni javile bez njega.