Rijeci i stvari - Monoskop

15*
RAZMJENA 227
doba tražene. Trgovci su odmah i veoma dobro obaviješteni
i stoga izvanredno poznaju cijene stvari« (10).
I I I M E R K A N TILIZAM
Da bi se domen bogatstva konstituisao kao predmet
refleksije u klasicističkoj misli, bilo je potrebno da se raščlani
konfiguracija misli učvršćena u X V I vijeku. Kod
»ekonomista« iz doba renesanse, pa čak i do samog Davancatija,
sposobnost novca da procjenjuje robu i mogućnost
njene međusobne razmjene proizilazila je iz njegove unutrašnje
vrijednosti: bilo je dobro poznato da plemeniti metali
imaju malo svrhe izvan kovanja novca; ali ako su bili
izabrani kao mjera, ako su bili korišteni u razmjeni i ako
su stoga dosegli visoku cijenu, to je zbog toga što su u jednom
prirodnom poretku, a i sami po sebi, imali apsolutnu
i fundamentalnu cijenu, veću od ostalih, a prema kojoj se
mogla odmjeriti vrijednost svake robe (11). Plemeniti metal
bio je, po sebi, oznaka bogatstva; njegov prikriveni sjaj
ukazivao je na to da je u pitanju i skrivena prisutnost i
vidljivo obilježje svih zemaljskih bogatstava. Zbog toga je
i bio na cijeni; zbog toga je i odmjeravao sve ostale vrijednosti;
zbog toga ga je, najzad, bilo moguće razmijeniti
za sve što je imalo neku cijenu. On je bio dragocjen u pravom
smislu riječi. U X V II vijeku novcu se pripisuju te tri
osobine (cijena, mjera, razmjena), ali sve tri se oslanjaju
ne na prvu, nego na posljednju. Dok je renesansa obje
funkcije metala-novca (mjeru i razmjenu) zasnivala na
njegovom dvostrukom karakteru (činjenica da je metal
dragocjenost i m jera), X V II vijek zanemaruje analizu: kao
osnova svake druge osobine služi funkcija razmjene (sposobnost
mjerenja i dobijanja cijene — što se ispoljava kao
posljedica te funkcije).
Taj obrt je djelo misli i prakse koja dominira čitavim
X V II vijekom (od Sipion de Gramona [Scipion de
Grammont] do Nikole Barbona [Nicolas Barbon]) i nazivamo
ga prilično tačnim imenom »merkantilizam«. U brzini
se često dešava da ga okarakterišemo kao apsolutni
»monetarizam«, to jest da sistematski i uporno brkamo bogatstvo
sa količinom monete. U stvari, merkantilizam ne
stvara manje-više konfuznu identičnost između jednog i
drugog, nego promišljenu artikulaciju koja od valute stva­