Rijeci i stvari - Monoskop

244 RIJECI I STVARI
šemo«, kaže Kene, »voda koju crpimo iz rijeke, kao i sva
druga bogatstva pristupačna svim ljudima, ne mogu biti
predmet trgovine: to su dobra, a ne bogatstva« (56). Prije
razmjene postoji samo stvarnost, siromašna ili obilna, koju
nam pruža priroda; vrijednosti se pojavljuju tek kad jedna
strana potražuje, a druga ustupa. Međutim, razmjena ima
cilj da raspodijeli viškove tako da oni budu ustupljeni
onima kojima nedostaju. Zato razmjena nije »bogatstvo«,
osim privremeno, u onom trenutku kad započinje i dovršava
putanju što ih vodi ka potrošaču i tako ih vraća prvobitnoj
prirodi dobra. »Cilj je razmjene«, kaže Mersije de la
Rivjer (Mercier de la Rivière), »uživanje i potrošnja, tako
da se i trgovina sumarno može definisati kao razmjena
korisnih stvari u želji da one dođu u ruke potrošača« (57).
Ali konstituisanje vrijednosti pomoću trgovine (58) nije
mogućno bez izvjesnog umanjivanja ukupne vrijednosti
robe zbog prevoza, čuvanja, obrade i prodaje (59); ukratko,
roba kao vrijednost gubi dio vrijednosti prije nego što postane
bogatstvo. Jedina trgovina koja ništa ne košta jeste
trampa: tu roba ima samo trenutnu vrijednost, u samom
činu razmjene: »Kad bi se razmjena mogla obaviti neposredno
i bez troškova, to bi bilo povoljno za obje strane;
stoga je krupna greška kad se pod trgovinom podrazumijevaju
sve one posredničke operacije koje samo služe trgovini«
(60). Fiziokrati su uzimali u obzir samo materijalnu
stvarnost robe: tada formiranje vrijednosti postaje
skupo i ide na račun same robe. Stvoriti vrijednost ne
znači zadovoljiti mnogobrojne potrebe; to znači žrtvovati
jednu robu da bismo mogli razmijeniti druge. Vrijednost
je negativna strana robe.
Ali kako dolazi do form iranja vrijednosti? Kakvo je
porijeklo viška koji robama omogućava da se pretvore u
bogatstvo, a da se u nizu uzastopnih razmjena i cirkulacija
ne izgube i potpuno iščeznu? Kako je mogućno da
cijena formiranja vrijednosti ne iscrpe samu robu što stoji
na raspolaganju ljudima?
Da li trgovina u sebi može pronaći taj potrebni dodatak?
Sigurno ne, jer ona želi da razmjenjuje vrijednost
za vrijednost, i to prema najvećoj mogućoj jednakosti.
»Da bismo mogli primiti, treba mnogo i uložiti, a da bismo
mnogo uložili, treba mnogo i primiti. U tome se sastoji
sva vještina trgovanja. Trgovina, po svojoj prirodi, samo
vrši razmjenu stvari jednake vrijednosti« (61). Svakako da