Rijeci i stvari - Monoskop

PROZA SVIJETA
97
rakom u sličnostima. Jer jasnost se odmah gubi, vidljivost
je pomućena od prvog koraka. Javlja se tamni predio koji
će trebati postepeno osvijetliti. I upravo to je »priroda« i
to će trebati nastojati da spoznamo. Sve bi bilo neposredno
i očevidno kad bi se hermeneutika sličnosti i semiologija
obilježja podudarale bez i najmanjeg odstupanja.
Ali pošto postoji »rupa« između sličnosti od kojih je sazdan
grafizam i onih od kojih je građen govor, znanje i njegov
neizmjerni napor situiraju se upravo na tom prostoru koji
im je svojstven: oni će taj međuprostor izbrazdati bezbrojnim
cik-cak putanjama od sličnog do onog što mu je slično.
III GRANICE SVIJETA
Takva je, u svojoj najopštijoj skici, epistemè XVI vijeka.
Ta konfiguracija uključuje i izvjestan broj posljedica.
Prije svega prezasićen i sasvim siromašan vid tog
znanja. Prezasićen — jer je beskrajan. Sličnost ne ostaje
nikad stabilna u sebi; ona je postojana tek kad upućuje
na neku drugu podudarnost, koja, opet, izaziva nove; na
taj način svaka sličnost vrijedi prema broju drugih nagomilanih
sličnosti, a čitav svijet treba razmotriti da bi se i
najmanja sličnost mogla opravdati i uzeti kao izvjesnost.
To je, dakle, znanje koje mora i treba da proizilazi iz beskrajnog
gomilanja dokaza lančano povezanih. I stoga je
takvo znanje od početka na nesigurnim temeljima. Jedini
mogućni oblik vezivanja elemenata tog znanja jeste sabiranje.
Otuda ti ogromni stubovi, otuda njihova monotonija.
Stavljajući sličnost kao vezu između znaka i onoga što on
označava, znanje XVI vijeka osudilo je sebe da uvijek saznaje
istu stvar i da je sazna na nedokučivom stepenu beskrajnog
procesa.
I upravo tu stupa u dejstvo veoma poznata kategorija
mikrokozma. Taj stari pojam bio je, u srednjem vijeku
i početkom renesanse, sigurno oživljen izvjesnom neoplatonističkom
tradicijom. Ali u nauci XVI vijeka ovaj pojam
je igrao ključnu ulogu. Nije važno da li je to bila, kao što
se nekad govorilo, vizija svijeta ili Weltanschauung. U stvari,
kategorija mikrokozma podrazumijeva dvije precizne
funkcije u epistemološkoj konfiguraciji tog doba. Kao kategorija
mišljenja, ona primjenjuje na sve oblasti prirode
princip igre podvostručenih sličnosti; ona svakom istraži­
7