Rijeci i stvari - Monoskop

GRANICE PREDSTAVE
2 7 1
je stvarna mjera vrijednosti, koja se može razmijeniti za
svaku robu« (4). Smit je za rad rezervisao funkciju analize
bogatstva koje se razmjenjuje. Ta analiza nije više
puki momenat koji razmjenu svodi na potrebu (i trgovinu
na prvobitni oblik trampe); ona otkriva nesvodljive,
nezaobilazne i apsolutne mjerne jedinice. Zato ni bogatstvo
ne formira neki unutrašnji poredak ekvivalentnih vrijednosti
pukim upoređivanjem predmeta za razmjenu ni
procjenom pojedinačnih sposobnosti da predstave predmet
potrebe (u krajnjoj instanci, osnovni predmet — hranu);
bogatstvo se raščlanjuje prema jedinicama vremena
koje su ga stvorile. Bogatstvo je uvijek reprezentativni
elemenat koji funkcioniše: ali ono što reprezentuje nije
želja nego rad.
Ali tu odmah iskrsavaju dvije primjedbe: kako rad
može biti fiksna mjera za prirodnu cijenu stvari dok i
sam ima cijenu — koja je promjenljiva? Kako rad može
biti nezaobilazna jedinica pošto se i sam mijenja i pošto u
razvitku proizvodnje postaje stalno produktivniji i stalno
sve više rasparčan? Ali upravo kroz te primjedbe i, reklo
bi se, njihovim posredstvom, može se jasno sagledati nesvodljivost
rada i njegov prvobitni karakter. Doista, na
svijetu ima područja i perioda kad je rad skup: tada su
radnici malobrojni a nadnice visoke; na drugom mjestu
ili u drugo vrijeme, radne snage ima u izobilju, slabo je
raspoređena i rad je jeftin. Ali ono što se u tim oscilacijama
mijenja, to je količina hrane koja se može pribaviti
za jedan radni dan; ako ima malo robe, a mnogo potrošača,
jedinica rada biće nagrađena samo malom količinom
odgovarajućih namirnica; rad će, naprotiv, biti dobro
plaćen ako namirnica ima u velikim količinama. To su,
dakle, samo posljedice određenog stanja na tržištu; sam
rad, sati provedeni na poslu, napori i umor su u svakom
slučaju isti. Najzad, što se osjeća veća potreba za radom,
proizvodi su sve skuplji. »Iste količine rada su uvijek iste
za onog koji radi« (5).
Ipak može se reći da rad nije isti, jer za proizvodnju
istog predmeta trebaće, u zavisnosti od usavršenosti
proizvodnje (to jest od podjele rada), računati na duži
ili kraći rok. Ali, istinu govoreći, pri tome se ne mijenja
rad sam po- sebi, nego odnos rada i proizvodnje. Rad,
shvaćen kao nadnica, napor i umor, predstavlja fiksan
brojitelj: mijenja se samo imenitelj (broj proizvedenih