Rijeci i stvari - Monoskop

250 RIJECI I STVARI
ma; tu se vrši razmjena nejednakosti, to jest na obje strane
— iako i jedan i drugi elemenat razmjene imaju svoju
vlastitu korist — dobija se više vrijednosti nego što se
posjedovalo. Umjesto dvije neposredne koristi, dobijamo
dvije druge, koje treba da zadovolje mnogo veće potrebe.
Takve analize ukazuju na ukrštanje vrijednosti i razmjene:
ne bi došlo do razmjene da neposredne vrijednosti
nisu postojale — to jest da u stvarima nije postojala »odlika
koja je njihova slučajna karakteristika i koja jedino
zavisi od čovjekove potrebe, kao što posljedica zavisi od
svog uzroka« (75). Ali razmjena takođe stvara i vrijednost.
I to na dva načina. Ona čini korisnim stvari koje bi bez
nje imale veoma malu, ili, možda, nikakvu vrijednost: šta
dijamant može vrijediti za ljude koji su gladni ili koji treba
da se obuku? Ali dovoljno je da na svijetu postoji samo
jedna žena koja želi da se dopadne i samo jedna trgovina
koja je u stanju da jo j pribavi taj dijamant — pa da taj
dragi kamen postane za njegovog vlasnika, kome on ne
treba, »indirektno bogatstvo;... za njega taj predmet dobija
prometnu vrijednost« (76); tako će vlasnik moći za ono
što služi samo tome da bi blistalo da nabavi hranu: otuda
važnost luksuza (77), otuda činjenica da, sa stanovišta bogatstva,
nema razlike između potrebe, udobnosti i uživanja
(78). S druge strane, razmjena stvara nov tip vrijednosti
— procjenjivačku vrijednost: razmjena stvara između
raznih oblika koristi recipročan odnos koji podvostručava
odnos prema običnoj potrebi. Ona taj odnos i mođifikuje:
to Je stoga što u domenu procjene, tj. upoređivanja
svake vrijednosti sa svima ostalim, najneznatniji novi
oblik koristi smanjuje relativnu vrijednost već postojećih.
Cjelokupno bogatstvo se ne povećava, uprkos pojavi novih
predmeta koji mogu zadovoljiti potrebe: svaka proizvodnja
stvara »nov poredak vrijednosti u odnosu na masu bogatstva;
prvobitni predmeti potrebe gube na vrijednosti da bi
u globalnoj masi ustupili mjesto novoj vrijednosti predmeta
za udobnost ili zabavu« (79). Razmjena, dakle, povećava
vrijednosti (stvarajući nove oblike korisnog koji, makar
indirektno, podmiruju izvjesne potrebe); ali razmjena
u isti mah smanjuje vrijednosti (jedne u odnosu na
druge — u međusobnom poređenju). Pomoću razmjene i
ono što nije korisno postaje korisno i, u istom srazmjeru,
najkorisnije postaje manje korisno. Takva je konstitutivna