Rijeci i stvari - Monoskop

240 RIJECI I STVARI
tiv, priliv radne snage omogućava eksploataciju novog bogatstva,
čija prodaja proporcionalno povećava količinu
novca u opticaju (52). Stoga politika treba da usklađuje
ta dva suprotna kretanja stanovišta i novca. Broj stanovnika
treba da raste postepeno ali stalno, kako bi proizvodnja
uvijek mogla naći dovoljno radne snage; tada se nadnice
neće povećavati brže nego bogatstvo, pa prema tome
ni cijene. Tada će i trgovinski bilans biti povoljan. U tim
zahtjevima otkrivamo temelj populacionističkih teza (53).
Ali, s druge strane, i količina novca treba da bude u blagom
porastu, jer to je jedini način da poljoprivredna i industrijska
proizvodnja budu ravnomjerno raspoređene, da nadnice
budu dovoljne, da stanovništvo ne bude pogođeno bijedom
usred bogatstva koje stvara; otuda potiču sve mjere
za unapređenje vanjske trgovine i održavanje pozitivnog
bilansa.
Ono što obezbjeđuje ravnotežu i onemogućava duboke
oscilacije između bogatstva i siromaštva nije, dakle, izvjestan
status definitivno učvršćen, nego spoj — prirodan i
koncentrisan — dvaju kretanja. U zemlji vlada blagostanje
ne kad je količina novca velika ili cijene niske, nego kad
je npvac na onom stepenu povećanja — koji treba beskonačno
produžavati — što omogućava održavanje zarade bez
povećanja cijena: tada se stanovništvo redovno povećava,
produktivnost rada je veća i cijene se ne form iraju po
uzoru na cijene u inostranstvu. »Za industriju može biti
korisno povećanje zaliha zlata i srebra samo između povećanja
količine zlata i skoka cijena. Zemlja u kojoj se količina
novca smanjuje slabija je i siromašnija, u trenutku
kad vršimo takvo poređenje, od zemlje koja nema veću
količinu novca ali koja se stalno povećava« (54). Tako se
objašnjava španska propast: posjedovanje rudnika znatno
je povećalo količinu novca, pa prema tome izazvalo i skok
cijena, a da se industrija, poljoprivreda ni stanovništvo
nisu mogli ravnomjerno razvijati, širenje američkog zlata
u Evropi bilo je fatalno: pomoću njega su kupovane sirovine,
razvijana proizvodnja, bogaćene farme, sama Španija
je ostala siromašnija nego ikada. Ako je, pak, i Engleska
dovlačila zlato, to je bilo jedino u svrhu bogaćenja proizvodnje,
a ne radi luksuza, to jest radi povećanja broja
radnika i količine njihovih proizvoda (55).
Takve analize su veoma značajne jer uvode pojam
napretka u domen ljudske aktivnosti. Ali još više zato što