Rijeci i stvari - Monoskop

92
RIJECI I STVARI
nosno lukavstvo; primjetivši kako krokodil sa zadovoljstvom
spava razjapljene čeljusti, on mu se uvlači kroz
prostrano grlo u trbuh i grize utrobu dok najzad ne izađe
iz trbuha uginule životinje«. Ali i pacova vrebaju njegovi
neprijatelji: on se ne slaže sa paukom, na primjer, a
»često, boreći se protiv zmije, i sam ugine«. Pomoću te
igre antipatije koja ih rastavlja ali i uvlači u sukob, čineći
ih ubicama dok i sami ne budu ubijeni, stvari i životinje i
svi zemaljski stvorovi ostaju ono što jesu.
Identičnost stvari, činjenica da one mogu ličiti na
druge i približiti im se, ali ne utapajući se u njih i čuvajući
svoju osobenost — to je konstantno osciliranje između
simpatije i antipatije. Ono objašnjava da stvari rastu, razvijaju
se, miješaju, iščezavaju, umiru, ali se i neodređeno
pronalaze; ukratko, da postoji prostor (koji ipak nije bez
odredišta i ponavljanja, bez luke sličnosti) i vrijeme (koje
ipak omogućava da se ponovo jave iste figure, iste vrste, isti
elementi). »Ma kako da su četiri elementa (voda, vazduh,
vatra, zemlja) sama po sebi jednostavna i različitih kvaliteta,
ipak, pošto je Tvorac naredio da elementi budu sastavljeni
od prostih tijela, njihove podudarnosti i raznorodnosti
su znatne, što se ogleda i u njihovim svojstvima.
Elemenat vatre je topal i suv, on gaji antipatiju prema
elementu vode, koji je hladan i vlažan. Topli vazduh je
vlažan, hladna zemlja je suva, i to je antipatija. Između
vatre i vode, da bi ih izmirio, nalazi se vazduh, a voda
između zemlje i vazduha. Dok je topal, vazduh se dobro
slaže sa vatrom, a njegova vlažnost prilagođava se vlažnosti
vode. I ponovo, ukoliko je vlažnost umjerena, ona
ublažuje toplotu vatre i od nje prima pomoć, kao što se,
s druge strane, svojom neznatnom toplotom približava vlažnoj
hladnoći vode. Vlažnost vode se zagrijava toplotom
vazduha i ublažuje hladnu suvoću zemlje« (18). Suverenost
para simpatija-antipatija, pokret i disperzija koji iz njega
slijede, pruža mogućnost svim oblicima sličnosti. Tako su
obnovljene i objašnjene tri •prve sličnosti. Čitav volumen
svijeta, sva lica podudarnosti, sve odjeke nadmetanja, sve
nizove analogije — podnosi, održava i podvostručava prostor
simpatije i antipatije, koji ne prestaje da približava
stvari i da ih drži na odstojanju. Po toj igri, svijet ostaje
identičan; sličnosti nastavljaju da budu ono što jesu, i da
međusobno liče. Isto ostaje isto i zatvoreno u sebe.