Rijeci i stvari - Monoskop

RAZMJENA 231
stranstvo ili njegovo korišćenje u druge svrhe osim za kovanje
novca, da utvrdi prava carine koja bi omogućavala
da trgovački bilans bude uvijek pozitivan, da favorizuje
uvoz neprerađene robe, da spriječi koliko je mogućno uvoz
gotovih proizvoda, da izvozi manufakturne proizvode rađe
nego životne namirnice čija nestašica izaziva skok cijena«
(22). Ali metal koji se akumulira nije određen da stoji
i čeka: on čeka jedino da bude potrošen u razmjeni. Kao
što je govorio Beher, »sve što predstavlja rashod za jednog
partnera znači prihod za drugog« (23), a Tomas Man
(Thomas Mun) je izjednačavao gotov novac sa imanjem
(24). To znači da novac postaje stvarno bogatstvo tek kad
izvršava svoju reprezentativnu funkciju: kad zamjenjuje
robu, kad omogućava da se premješta ili da čeka, kad sirovinama
pruža priliku da postanu predmeti potrošnje,
kad nagrađuje rad. Prema tome, nema bojazni da gomilanje
novca dovodi do povećanja cijena, a Bodenova teza da
je velika skupoća u X V I vijeku bila izazvana prilivom američkog
zlata nije održiva; ako je istina da povećanje fonda
legalne valute dovodi do skoka cijena, ono takođe stimuliše
trgovinu i manufakturnu proizvodnju. Tako se povećava
bogatstvo, a povećava se i broj elemenata između
kojih je razdijeljeno to bogatstvo. Od skoka cijena se ne
treba plašiti: naprotiv, pošto su se umnožili dragocjeni
predmeti, pošto sad građani, kako kaže Sipion de Gramon,
mogu nositi »svilu i kadifu«, vrijednost stvari, čak i onih
vrlo rijetkih, morala je opasti u odnosu na sve ostale. Isto
tako i metal gubi svoju vrijednost u odnosu na ostalo u
onoliko j m jeri u kolikoj se povećava masa novca u opticaju
(25).
Prema tome, odnos između bogatstva i novca uspostavlja
se kroz promet i razmjenu, a ne na osnovu »dragocjenosti«
metala. Kad dobra mogu stupiti u promet (zahvaljujući
novcu), ona se umnožavaju, a bogatstvo se povećava;
kad suma novca postaje veća zahvaljujući povoljnom
prometu i pozitivnom bilansu, omogućena je nabavka
nove robe i izgradnja novih kultura i fabrika. Stoga možemo,
zajedno sa Homekom (Horneck), reći da su zlato i
srebro »najčistiji dio naše krvi, srž naše snage«, »najneophodniji
instrumenti ljudske djelatnosti i našeg života« (26).
Ovdje susrećemo onu staru metaforu o novcu koji služi
svijetu kao krv organizmu (27). Pošto su sad novac i bogatstvo
obuhvaćeni okvirom razmjene i prometa, merkan-