Rijeci i stvari - Monoskop

238 RIJECI I STVARI
Ta brzina ima dvije granice: prvo je beskrajno velika
brzina koja dolazi do izražaja u direktnoj razmjeni
gdje novac ne igra nikakvu ulogu, a drugo — beskrajno
spora brzina u kojoj svaki elemenat bogatstva dobija svoj
monetarni ekvivalent. Između tih krajnosti postoje promjenljive
brzine kojima odgovaraju količine novca što ih čine
mogućim. A kako su ciklusi opticaja uslovljeni rokom
od jedne godine (vremenom jedne žetve), mogućno je na
osnovu toga, a vodeći računa o broju stanovnika jedne države,
odrediti potrebnu i dovoljnu količinu novca koju prima
svaki pojedinac ili koja mu je dovoljna za život. Sada
shvatamo kako su u X V III vijeku bili povezani analiza
prometa, problem razvoja stanovništva i proračun najboljeg
kvaliteta kovanog novca. To trostruko pitanje postavlja
se kao normativno, jer problem se ne sastoji u tome da
utvrdimo pomoću kakvih mehanizama novac cirkuliše ili
stagnira, kako se troši ili akumulira (takva pitanja su
mogućna samo u ekonomiji koja postavlja problem proizvodnje
i kapitala), nego koja je to nužna količina novca
potrebna da bi u nekoj zem lji novac mogao kružiti što
brže, prolazeći kroz dosta velik broj ruku. Tada će cijene
biti ne tačne, nego tačno usaglašene: raspodjela monetarne
mase izražavaće artikulaciju koja neće biti odveć labava
ni odveć stegnuta. »Tabela« će biti dobro napravljena.
Ta optimalna proporcija nije ista ako imamo u vidu
jednu zemlju ili sistem njene vanjske politike. Ako zamislimo
državu sposobnu da živi sama od sebe, i tada će količina
novca koju treba pustiti u opticaj zavisiti od više
varijabla: od količine robe angažovane u sistemu razmjene;
od dijela robe koja ne ulazi u sistem direktne razmjene
i koja u određenom trenutku mora biti izražena novcem;
od količine novca za koji se može zamijeniti papirni
novac; najzad, od ritma isplaćivanja. N ije svejedno, kako
kaže Kantijon (48), da li će radnici biti plaćeni sedmično
ili dnevno, da li će renta biti isplaćena krajem godine ili
tromjesečno. Kad definišemo ta četiri varijabla za određenu
zemlju, onda se može odrediti optimalni kvalitet metalnog
novca. Za takvu procjenu, Kantijon polazi od poljoprivredne
proizvodnje, od koje, direktno ili indirektno,
potiče sve bogatstvo. Ta proizvodnja se dijeli na tri rente
kojima raspolaže posjednik: ona koja se plaća vlasniku,
ona što služi za održavanje posjednika, njegovih ljudi i stoke,
najzad, ona »treća koja ostaje posjedniku radi una-