Rijeci i stvari - Monoskop

RAD, ŽIVOT, JEZIK
305
Najzad, posljednja posljedica odnosi se na evoluciju
ekonomije. Rikardo pokazuje da kao prirodnu plodnost prirode
ne treba interpretirati ono što stalno sve snažnije obilježava
njenu škrtost. Zemljišna renta, u kojoj su svi ekonomisti,
uključujući i Adama Smita (5), gledali obilježje
plodnosti svojstvene zemlji, postoji samo utoliko što poljoprivredna
djelatnost postaje sve teža i teža, a sve manje
»rentabilna«. Ukoliko su ljudi, stalnim porastom stanovnika,
prisiljeni da osvajaju nova plodna područja, i berba
novih količina žita zahtijeva više rada, bilo da je u pitanju
dubina oranja, opseg zasijanih površina ili količina
đubriva, troškovi proizvodnje za posljednju žetvu biće veći
nego za prve žetve sa bogate i plodne zemlje. Međutim, ni
taj artikl, do koga je tako teško doći, nije manje neophodan
nego drugi, ako ne želimo da jedan dio stanovništva
umre od gladi. Dakle, troškovi oko proizvodnje žita na jalovoj
zemlji odrediće cijenu žita uopšte, čak i ako je inače
žito dobijeno dva ili tri puta jeftinije. Otuda plodne zemlje
imaju veći prihod, koji njihovim posjednicima omogućava
da tu zemlju izdaju u najam uz visoku zakupninu. Tako
je zemljišna renta rezultat ne plodne prirode, nego jalove
zemlje. I taj fenomen postaje svakim danom sve jače
naglašen: stanovništvo se povećava, obrađuje se sve lošija
zemlja, troškovi proizvodnje rastu, a tako se povećava i
zemljišna renta. U takvoj situaciji mogućno je — čak i
potrebno — da nominalna zarada radnika raste takođe i
pokriva minimalne troškove života. Ali iz istih tih razloga
stvarna zarada praktično se ne može povećavati, već može
samo podmiriti neophodne troškove oblačenja, smještaja i
ishrane. I, najzad, profit preduzimača će opasti ukoliko se
poveća zemljišna renta, i ako raspodjela radničkog dohotka
ostane ista. Profit će toliko opasti da će nestati ako
se to ne zaustavi na nekoj granici: i, zaista, počev od jednog
određenog trenutka, industrijski profit će toliko opasti
da se neće moći upošljavati novi radnici; zbog nemogućnosti
ostvarenja dopunske zarade, radna snaga se neće povećavati,
a društvo će početi da stagnira. Više neće biti mogućno
osvajanje novih zemljišta koja su još neplodnija
nego ova prethodna: zemljišna renta će dosegnuti svoj plafon
i neće više vršiti svoj uobičajeni pritisak na industrijske
prihode; oni će se tada moći stabilizovati. Istorija će se
pretvoriti u mrtvo more. Konačnost čovjekova bića biće
20