Rijeci i stvari - Monoskop

PREDGOVOR
63
neba; vidimo je rasprostranjenu i okamenjenu na čitavoj
površini jednog kontinenta okruženog zidinama. N i njeno
pismo ne imitira let glasova u horizontalnim linijama; ono
niže stupce nepokretnih slika stvari koje se još mogu prepoznati.
Na taj način kineska enciklopedija koju citira Borges
i taksinomija koju ona predlaže vode ka misli bez
prostora, ka riječima i kategorijama bez oznake i mjesta,
ali koje se oslanjaju na jedan svečani prostor pretrpan
kompleksnim figurama, izukrštanim putevima, neobičnim
skrovištima, tajnim prolazima i nepredviđenim komunikacijama;
reklo bi se da na drugom kraju zemlje na kojoj
živimo postoji kultura posvećena uređivanju prostora, ali
koja obilje bića ne raspoređuje prema domenima u kojim
bi bilo moguće imenovati, govoriti, misliti.
Kad mi napravimo jednu razumnu klasifikaciju, kad
kažemo da pas i mačka liče manje nego dva hrta, bez obzira
da li su oba pripitomljena ili namirisana, bez obzira da Ii
trče kao luđaci, ili su razbili krčag, kakva je onda osnova
na kojoj takvu klasifikaciju možemo utvrditi sa punom
sigurnošću? Prema kakvoj smo tabeli i kakvom prostoru
identičnosti, sličnosti, analogija stekli naviku da razvrstavamo
toliko različitih i srodnih stvari? Kakva je to koherentnost
— za koju odmah vidimo da nije determinisana
ni apriornom ni nužnom povezanošću, niti je nametnuta
sadržajima koje neposredno možemo osjetiti? Jer nije u
pitanju vezivanje posljedica, nego zbližavanje i izolovanje,
analiziranje, podešavanje i ukroćivanje konkretnih sadržaja;
ništa nije opipljivije ni više empirijsko (ili manje
prividno) od pravljenja reda među stvarima; ništa ne
zahtijeva tako otvoreno oko i jëzik vjeran i lijepo oblikovan;
ništa ne zahtijeva sa toliko insistiranja da se prepustimo
obilju osobina i oblika. A ipak, pogled koji ne bi bio
dobro naoružan mogao bi približiti slične figure i napraviti
distinkciju između drugih zbog ove ili one razlike:
u stvari, čak ni za najnaivnije iskustvo ne postoji nikakva
sličnost niti distinkcija koja ne proizilazi iz neke precizne
operacije i prethodne primjene određenog kriterija. Za
uspostavljanje i najjednostavnijeg poretka neophodan je
»sistem elemenata« — definisanje segmenata u kojima se
mogu javiti sličnosti i razlike, tipovi varijanata kojima ti
segmenti mogu biti obilježeni, najzad, sam prag iznad koga
se nalaze razlike a ispod koga su sličnosti. Poredak je istovremeno
i ono što se u stvarima daje kao njihov unutra­