Almanah o nadzoru sektora bezbednosti 2012 na ... - QKSS

Bosna i Hercegovina
3.7. Pristup informacijama i zaštita podataka
Zakon o slobodi pristupa informacijama usvojen je 1999. godine u tri, donekle različite,
verzije – na državnom nivou i na nivou entiteta. Kako bi standardizirao te zakone,
Visoki predstavnik je donio odluku koja je omogućila OSCE da pripremi nacrt verzije
Zakona o slobodi pristupa informacijama u skladu sa najboljom praksom. Parlamentarna
skupština Bosne i Hercegovine usvojila je taj nacrt zakona u novembru 2000.
godine (Službeni list BiH, 28/00), dok su parlamenti entiteta usvojili ovaj Zakon tokom
2011. Time je Bosna i Hercegovina dobila jedinstvene propise o slobodi pristupa
informacijama.
Zakon o zaštiti tajnih podataka (Službeni list BiH, 54/05) utvrdio je sistem klasifikacije
i kategorizacije, po kom podaci mogu biti klasificirani kao niski ili kao visoki nivo klasifikacije,
ovisno o instituciji vlasti. Nivo klasifikacije varira od institucije do institucije.
Prema izvještaju Odjela za demokratizaciju OSCE, samo je trećina stanovništva Bosne
i Hercegovine znala za donošenje Zakona o slobodi pristupa informacijama, dok približno
isti procenat vjeruje da će on biti od koristi za građane (OSCE 2004). U godišnjem
izvještaju ombudsmena za 2009. godinu navodi se da mnoge institucije u Bosni
i Hercegovini ne provode u potpunosti Zakon o slobodi pristupa informacijama, ali da
je postignut izvjestan napredak (Institucija ombudsmena 2009).
Almanah o nadzoru sektora bezbednosti na Zapadnom Balkanu
Zakon o zaštiti tajnih podataka definira zajednički osnov za pristup tajnim informacijama
i za njihovu zaštitu 47 od neovlaštenog otkrivanja, uništavanja ili zloupotrebe.
Bosna i Hercegovina je 2006. godine potpisala sporazum sa EU o Sigurnosnoj proceduri
za razmjenu tajnih podataka. Učinivši to, obavezala se da će ispuniti minimalni
set standarda EU vezan za proceduru zaštite i razmjene tajnih podataka. Kao rezultat,
izmijenjen je i dopunjen Zakon o zaštiti tajnih podataka, te je opseg zaštite podataka
u Bosni i Hercegovini proširen kako bi se osiguralo to da propisi budu u skladu sa
standardima NATO.
U svom izvještaju o ljudskim pravima za 2009. godinu za Bosnu i Hercegovinu (State
Department SAD 2009), Stejt department SAD utvrdio je da se, mada Zakon o slobodnom
pristupu informacijama pruža građanima pristup vladinim evidencijama, mnoge
vladine agencije ne pridržavaju tog zakona. Prema Zakonu o slobodi pristupa informacijama,
Vlada mora dati obrazloženje za bilo koje odbijanje pristupa, a građani se,
ukoliko im je odbijen pristup, mogu žaliti pravosudnom sistemu ili uredima ombudsmena.
U praksi, Vlada nekada ne daje potrebno obrazloženje za odbijanje pristupa,
osim onda kada se građani žale ombudsmenu ili sudovima ili traže pravnu pomoć.
Javnost i dalje nema razvijenu svijest o ovom zakonu. Mada se Zakonom o slobodi
pristupa informacijama utvrđuju nove procedure za pristupanje informacijama koje
47 Tipovi tajnih informacija obuhvaćeni ovim zakonom uključuju: javnu sigurnost, odbranu, vanjske
poslove, obavještajni rad i sigurnost, deklasifikaciju podataka, te procedure za sigurnosne provjere i
sigurnosne dozvole za pristup tajnim podacima. Za više informacija vidjeti: „Zakon o zaštiti tajnih podataka.“
Službeni list BiH 54/05.
63