Zbirka 1 (.pdf) - Pravosudna tijela Republike Hrvatske

109količinu kave i pića, sve u cilju da joj omogući useljenje u neki prazan stan mimo redaprvenstva, a zatim mu predala i u rujnu 1997. godine, na istom mjestu daljnjih 1000 DEM,vjerujući da će I okrivljenik riješiti njezino stambeno pitanje, nakon čega je I okrivljenik M.N. uputio imenovanu da se useli u prazan stan u ulici I. G. K. br. 8, ali je isti stan umeñuvremenu bio useljen po jednoj obitelji, da bi nakon toga uz ponovna obećanja da ćeriješiti njezinu stambenu problematiku, dana 26. veljače 1999. godine I okrivljenik M. N.obavijestio M. M. o praznom stanu u vlasništvu Grada V. na lokaciji u V., u ulici J. K. 22, IVkat, stan broj 23, te da se bez ikakve ograde silom u njega useli, jer će on kao referent zastambene odnose donijeti odgovarajuće odluke, znajući da to neće moći učiniti, što je M. M. iučinila dana 27. veljače 1999. godine, meñutim, je po nasilnom useljenju bila obaviještena PUv., a zatim je i I okrivljenik M. N. kao nadležni upravni organ, koji je istoga dana takoñerizašao na mjesto dogañaja, sastavio zapisnik o nastaloj situaciji, uz daljnje obećanje dato M.M. da će joj stan i ostati».)Premda su time praktički dokazani svi bitni dijelovi iz činjeničnog opisa, sud je našaoda niti kraj te činjenice nema osnova I okrivljenika proglasiti krivim zbog krivičnog djelazloupotrebe položaja i ovlaštenja.Naime, krivično djelo zloupotrebe položaja i ovlaštenja iz čl. 215. st. 3. u svezi st. 1.KZRH postoji ako službena ili odgovorna osoba koja u namjeri da sebi ili drugom pribaviprotupravnu imovinsku korist ili da drugom nanese kakvu štetu, iskoristi svoj položaj iliovlaštenje, prekorači granice svog ovlaštenja ili ne obavi dužnost.Po mišljenju ovog suda, I okrivljenik je kao viši stručni referent za stambene odnoseimao status odgovorne osobe, te je prema II okrivljenici uistinu postupao s namjerompribavljanja protupravne imovinske koristi, te je takvu korist naposljetku i pribavio. Meñutim,sud ovdje ukazuje da se u činjeničnom opisu optužnog akta, kojim je sud jedino i vezan, Iokrivljeniku na teret ne stavlja nikakva radnja ili propuštanje na temelju čega bi se moglozaključiti da je I okrivljenik ostvario obilježja krivičnog djela zloupotrebe položaja iovlaštenja na bilo koji od tri zakonom predviñena načina – bilo (1) iskorištavanjem svogpoložaja i ovlaštenja, bilo (2) prekoračenjem granica svog ovlaštenja, bilo (3) neobavljanjemdužnosti.Naime, (1) iskorištavanje službenog položaja ili ovlaštenja postoji kada osobapoduzme službenu radnju iz djelokruga svoje službe, ali s namjerom da protivno interesuslužbe pribavi odreñenu korist ili nanese štetu drugome. Nadalje, i kod (2) prekoračenjagranica ovlaštenja počinitelj poduzima službene radnje, ali takve službene radnje koje nisuobuhvaćene njegovim službenim ovlaštenjem, nego su u nadležnosti neke druge službe iliosobe (dakle, «tuñe» službene radnje). Naposljetku, neobavljanje dužnosti (3) postoji kadaslužbena ili odgovorna osoba svjesno i voljno propusti službenu radnju koju je u okviru svogovlaštenja dužna poduzeti.Bitno je ovdje primijetiti, vezano za sva tri opisana načina ostvarenja djela, da je usvakom od ovih slučajeva uvijek naglasak na počiniteljevom poduzimanju ili propuštanjuneke službene radnje.Meñutim, primijenjeno na konkretni slučaj, evidentno je da radnje stavljene na teret Iokrivljeniku ne predstavljaju nikakve službene radnje.