Zbirka 1 (.pdf) - Pravosudna tijela Republike Hrvatske

161iznosi i u čemu se sastoji, te bez obzira je li netko oštećen ili nije, ili su oštećenici neodreñeniili nepoznati, i da je li od nekog drugog oštećeniku nadoknañena šteta počinjena kaznenimdjelom, ta mjera u odnosu na imovinskopravni zahtjev ima supsidijarno značenje, pa ju jemoguće primijeniti samo ako imovinskopravni zahtjev nije postavljen, odnosno, ako jepostavljen u manjem iznosu nego što je visina prisvojene imovinske koristi, kako to proizlaziiz odredbe čl. 464. st. 3. ZKP. Budući da u ovoj kaznenopravnoj stvari, čak što više, nije bilouvjeta ni za odluku o imovinskopravnom zahtjevu, jer je na temelju istog pravnorelevantnogčinjeničnog supstrata optuženik već osuñen pravomoćnom presudom u grañanskoj parnici zacjelokupni dugovani iznos oštećeniku, što nije sporno, a navodi se i u razlozima pobijanepresude (str. 6 odj. III), pa se u konkretnom slučaju predmet mjere oduzimanja imovinskekoristi ne razlikuje od predmeta presuñene grañanskopravne obveze, to prvostupanjski sudmjeru oduzimanja imovinske koristi nije mogao izreći.Županijski sud u Varaždinu, broj Kž.224/02 od 24. rujna 2002. godine105. KAZNENI POSTUPAK – POSTUPAK ZA OPOZIV UVJETNE OSUDESadržaj potrebnih izvida iz čl. 472. ZKP(čl. 472. Zakona o kaznenom postupku - Narodne novine br. 110/97, 27/98, 58/99,112/99 i 58/02)U postupku za opoziv uvjetne osude valja provesti potrebne izvide radi utvrñenjapostojanja okolnosti iz čl. 69. st. 5. KZ kako bi se mogla donijeti koja od odluka iz čl.472. st. 4. ZKP.Naime, obrazloženje prvostupanjske presude sastavljeno je tako da se nakon prikazatijeka postupka u kojem se žalitelj nije odazivao urednim pozivima, bez valjane ocjenerezultata poduzetih izvida, uzgred, relevantno manjkavih, iznosi puki zaključak “da jeosuñenik nakon pravomoćnosti presude tek djelomično podmirio zaostali dug, a da redovneobroke uzdržavanja ne plaća”, koji se ne upire, izuzimajući samo implicitnu okolnost izdopisa Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, na nikakve stvarne činjenice u spisu, doku potpunosti izostaje analiza uopće daljnjeg postojanja ili nepostojanja zakonske obvezežalitelja daljnjeg uzdržavanja njegova djeteta.Dakle, izloženo obrazloženje presude ne sadrži jasno, odreñeno i potpuno izlaganjekoje činjenice i iz kojih razloga je prvostupanjski sud utvrdio, a odlučne su za pravilno izakonito presuñenje u ovoj kaznenoj stvari, pa ono nije sastavljeno u smislu čl. 359. st. 7.ZKP, čime je ostvarena naprijed navedena bitna povreda odredaba kaznenog postupka.Napominje se da su, prema zakonskoj klasifikaciji, odlučne činjenice u kaznenompostupku one na koje se izravno primjenjuje kazneni zakon, pa su u postupku za opozivuvjetne osude iz Glave XXVIIIb ZKP stoga neophodna nedvojbena i jasno razloženautvrñenja, osim nastupanja odreñenog roka u kojem, kao u konkretnom slučaju, osuñenik nijeudovoljio drugim obvezama iz uvjetne osude, takoñer ona koja u slučaju obveze uvjetnoosuñene osobe u smislu čl. 68. st. 1. KZ za opoziv uvjetne osude odreñuje materijalnopravnaodredba iz čl. 69. st. 5. KZ, a to su prvo činjenice da osuñena osoba tijekom provjeravanjanije izvršila obveze koje su odreñene, da li je sve njih i sada dužna izvršiti, kao, konačno, ičinjenice da su se te obveze mogle izvršiti.