Zbirka 1 (.pdf) - Pravosudna tijela Republike Hrvatske

31provedenim vještačenjem utvrñeno da je okrivljenik predmetno kazneno djelo počinio pododlučujućim utjecajem alkohola i psihoaktivnih tvari i da zbog istih postoji opasnost da biokrivljenik mogao ponoviti kaznena djela pod njihovim utjecajem. Stavak 2. navedenogčlanka upućuje da se sigurnosna mjera iz stavka 1 čl. 76. KZ, može primijeniti uz istekaznenopravne sankcije i u jednakom trajanju i na isti način, kako je to propisano Zakonom okaznenom postupku za sigurnosnu mjeru obveznog psihijatrijskog liječenja iz čl. 75. KZ.Stavkom 3. čl. 75. KZ, je propisano, da obvezno psihijatrijsko liječenje traje do prestankarazloga zbog kojih je primijenjeno, u svakom slučaju do prestanka izvršenja kazne zatvora, doproteka roka provjeravanja primjenom uvjetne osude i izvršenja obveza zamjene kaznezatvora radom za opće dobro. U svim navedenim slučajevima obvezno psihijatrijsko liječenjene može trajati dulje od tri godine. Kako se ovi uvjeti iz čl. 75. st. 3. KZ, primjenjuju i kodizricanja sigurnosne mjere obveznog liječenja od ovisnosti kako je to propisano odredbom čl.76. st. 2. KZ, to je sud prvog stupnja svojom odlukom kojom je okrivljeniku izrekaosigurnosnu mjeru obveznog liječenja od ovisnosti u trajanju od jedne godine povrijediokazneni zakon u korist okrivljenika, jer na opisani način, sud prvog stupnja, s obzirom naodredbu čl. 75. st. 2. KZ, nije mogao prema okrivljeniku primijeniti sigurnosnu mjeruobveznog liječenja od ovisnosti u trajanju od jedne godine, kako se to pravilno ističe u žalbidržavnog odvjetnika, pogotovo, što mu je izrekao rok kušnje u trajanju od dvije godine.Županijski sud u Varaždinu, broj Kž.278/04 od 19. listopada 2004. godine34. KAZNENO PRAVO – ZNAČENJE ZAKONSKIH IZRAZANastavnik nema svojstvo službene osobe(čl. 89. st. 3. Kaznenog zakona – Narodne novine br. 110/97, 27/98, 50/00, 129/00,51/01 i 105/04)Nastavnik nema svojstvo službene osobe iz čl. 89. st. 3. KZ, te time ni potrebnosvojstvo za počinjenje kaznenog djela iz čl. 127. st. 2. KZ.Razloge za svoje pravno shvaćanje da je okrivljenik, kao nastavnik osnovne škole,službena osoba i da prema tome može počiniti predmetno kazneno djelo, sud prvog stupnjanalazi u odredbi čl. 1. st. 2. Zakona o ustanovama koje se osnivaju temeljem čl. 9. Zakona oizmjenama i dopunama Zakona o osnovnom školstvu, te u ranije važećem čl. 16. st. 1. Zakonao školstvu Republike Hrvatske, te jedinice lokalne i područne samouprave. Osim što se pozivana navedene zakone, sud prvog stupnja se pozvao i na odluku Vrhovnog suda RepublikeHrvatske broj: Kzz-7/1999 od 22. ožujka 2000. godine i iz te odluke crpi zaključak, dasvojstvo službene osobe nemaju samo one osobe koje su taksativno navedene u odredbi čl. 89.st. 3. KZ, kao i osobe čija se dužnost poklapa sa bilo kojom navedenom u tom stavku i članku.Meñutim, upravo pozivanjem na odredbu čl. 89. st. 3. KZ sud prvog stupnjazaključuje, da je tim člankom kao službena osoba označen i službenik koji obavlja službeneposlove u jedinici lokalne samouprave, pa stoga sud prvog stupnja dovodeći okrivljenika, kaonastavnika – zaposlenika škole u vezu sa navedenom zakonskom odredbom i zaključuje da senjegov položaj poklapa sa odredbama navedenih zakona, prvenstveno odredbom čl. 16. st. 1.Zakona o školstvu, koji se odnosi na službenike koji obavljaju službu u jedinici lokalnesamouprave i prema tome okrivljenik, po mišljenju suda prvog stupnja, ima svojstvo službene