Zbirka 1 (.pdf) - Pravosudna tijela Republike Hrvatske

112Protiv te presude žalbu je podnio samo okrivljenik, koja žalba je prihvaćena, a i upovodu te žalbe i po službenoj dužnosti, navedena presuda je ukinuta i predmet vraćen suduprvog stupnja na ponovno suñenje.Sud prvog stupnja je nakon ponovljenog suñenja donio sada pobijanu presudu od 12.rujna 2002. godine, broj: K.178/98-36, kojom je utvrdio pojedinačne kazne zatvora premasvakome od oštećenika od po četiri mjeseca zatvora, pa je već u odnosu na ošt. mljt. D., mljt.K. i mljt. M. povrijedio odredbu čl. 381. ZKP, jer je okrivljeniku za kaznena djela počinjenaprema tim oštećenicima utvrdio pojedinačne kazne zatvora u duljem trajanju no što su bileutvrñene naprijed navedenom ukinutom presudom. Tu istu povredu iz čl. 381. ZKPpobijanom presudom sud prvog stupnja je počinio i time, što je okrivljenika po čl. 209. st. 2.uz primjenu čl. 60. st. 2. toč. c) KZ osudio na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od jednegodine i dva mjeseca, te je primijenio uvjetnu osudu sa rokom kušnje od dvije godine iobvezao ga da u roku od šest mjeseci plati zaostale obroke uzdržavanja, ali sada u iznosu od28.970,83 kune.Nema sumnje, da je sud prvog stupnja na opisani način povrijedio odredbu čl. 381.ZKP, jer je izmijenjena presuda na štetu okrivljenika u odnosu na raniju ukinutu presudu, kojaje ukinuta i prihvaćanjem žalbe okrivljenika.Meñutim, iz takve presude suda prvog stupnja kojom je počinjena bitna povredaodredaba kaznenog postupka iz čl. 367. st. 1. toč. 10. ZKP, koja se inače može saniratipreinačenjem pobijane presude, temeljem čl. 390. st. 1. ZKP, počinjena je i bitna povredaodredaba kaznenog postupka iz toč. 11. st. 1. čl. 367. ZKP, jer sud prvog stupnja nijeobrazložio i dao razloge za takvu svoju odluku, a osim toga, pobijanom presudom povrijeñenaje toč. 10. navedenog članka i stavka, a što uopće nije ni obrazloženo i što predstavlja bitnupovredu odredaba kaznenog postupka iz čl. 367. st. 1. toč. 11. ZKP, jer nema razloga oodlučnim činjenicama i time, što je sud prvog stupnja pobijanom presudom prihvatio zapravoproširenje optužbe od strane državnog odvjetnika od 15. svibnja 2001. godine, broj:Kt.535/96-6, te je u činjeničnom opisu obuhvatio i presudu Općinskog suda u V. od 12.listopada 1999. godine, broj: P.1790/98, koja nije bila obuhvaćena ranijom presudom sudaprvog stupnja, koja je ukinuta rješenjem ovoga suda od 14. travnja 1998. godine, broj: Kž.95/98-4, prihvaćanjem žalbe osuñenika.Na opisani način, dakle, prihvaćanjem i proširenjem optužbe novom presudom od 12.listopada 1999. godine, broj: P.1790/98. sud prvog stupnja je povrijedio načelo zabrane“reformatio in peius” jer je okrivljenik na ponovnom suñenju osuñen na strožu kaznu od onena koju je osuñen presudom tog istog suda od 14. prosinca 1998. godine, broj: K.25/97-13, akoja je ukinuta navedenim rješenjem ovoga suda prihvaćanjem žalbe okrivljenika, a protivkoje presude se državni odvjetnik uopće nije ni žalio.Kako je uz to došlo, na naprijed opisani način, do proširenja optužbe, što je sud prvogstupnja nekritički i prihvatio, te proglasio okrivljenika krivim i za razdoblje od 12. listopada1999. godine, pa do donošenja pobijane presude, koje razdoblje nije bilo obuhvaćeno ranijomukinutom presudom i sada je još k tome obvezao okrivljenika na daleko veći iznos s osnovazaostalih obroka uzdržavanja, a što uopće nije obrazloženo, niti su dati bilo kakvi razlozi upobijanoj presudi za takvo postupanje suda prvog stupnja, to je valjalo prihvatiti žalbuokrivljenika, a povodom te žalbe i po službenoj dužnosti, ukinuti presudu suda prvog stupnja ipredmet vratiti tome sudu na ponovno suñenje.