Zbirka 1 (.pdf) - Pravosudna tijela Republike Hrvatske

66zahtjevu od 27. lipnja 2001. godine, posebno opširno obrazloženom i sa opsežnomdokumentacijom (list 3169 – 3185 spisa), uz činjenicu da je ovom potonjem zahtjevu koji jeuskraćen, prethodilo krajnje savjesno postupanje prvostupanjskog suda u ocjeni eventualneraspravne nesposobnosti žaliteljice interdisciplinarnim korištenjem dva vještaka sudskemedicine, posve jednoznačno ukazuju na njezinu nakanu iskorištavanja prava radi svrhasuprotnih njihovu zakonitom cilju.Stoga, pa kada se dodatno ima u vidu i nalog za sudsko medicinsko vještačenjeoptuženice radi utvrñivanja raspravne sposobnosti od 31. siječnja 2003. godine broj K.475/00-195 ( list 3919 ) jasno proizlazi da je mjera iz čl. 10. st. 3. ZKP zbog očiglednogodugovlačenja kaznenog postupka i zlouporabe prava na podnošenje zahtjeva za izuzeće,zakonito i pravilno uporabljena, time da i ničime ne dovodi u pitanje pravo obrane žaliteljice.Županijski sud u Varaždinu, broj Kž.36/03 od 11. veljače 2003. godine8. KAZNENI POSTUPAK – OŠTEĆENIK KAO TUŽITELJSvojstvo ovlaštenog tužitelja oštećenika kao tužitelja(čl. 55. u vezi čl. 170. st. 1. toč. 5. Zakona o kaznenom postupku - Narodne novine br.110/97, 27/98, 58/99, 112/99 i 58/02)Oštećenik kao tužitelj ovlašteni je tužitelj za kazneno djelo davanja lažnog iskazaiz čl. 303. st. 1. KZ, jer se tim kaznenim djelom, pored povrede zaštitnog objekta –neometanog i pravilnog rada pravosuña, povrjeñuju i osobna prava i interesi oštećenika,posebno u situaciji davanja lažnog iskaza u kaznenom postupku u kojem su, ovdjeoštećenici, imali ulogu okrivljenika.Navedene prigovore iz žalbe oštećenika kao tužitelja, prihvaća i ovaj sud drugogstupnja i ujedno nalazi da je pogrešno pravno shvaćanje iznijeto u obrazloženju pobijanogrješenja gdje se, uz ostalo navodi, da se kaznenim djelima protiv pravosuña štiti neometanirad pravosuña i njegovo pravilno funkcioniranje, a kaznenim djelom davanjem lažnih iskazase štiti postupanje suda i drugih tijela, kako isti ne bi bili dovedeni u zabludu o bitnimstvarima kod odlučivanja u pogledu dokaza i dokazivanja, drugim riječima, štiti se pravodržavnih tijela da svoje odluke zasnivaju na istinitom činjeničnom stanju, na osnovu kojeg taista tijela zatim donose zakonite odluke.U skladu sa navedenim pravnim shvaćanjem, sud prvog stupnja stoga zaključuje, da sekod kaznenog djela davanja lažnog iskaza s obzirom na njegov zaštitni objekt, po prirodistvari, fizička osoba ne može pojaviti kao supsidijarni tužitelj, a to se odnosi u konkretnomslučaju i na oštećenike kao tužitelje N. Š. i G. G., koji i nisu poučeni o pravu na preuzimanjekaznenog progona u rješenju Općinskog državnog odvjetnika u V. koji je odbacio njihovukaznenu prijavu svojim rješenjem od 31. svibnja 2001. godine broj K-DO-51/01, jer da zakazneno djelo davanja lažnog iskaza iz čl. 303. st. 1. KZ, kazneni progon može poduzetijedino državni odvjetnik, kao isključivi ovlašteni tužitelj. Iz tih razloga, sud prvog stupnjasmatra, pozivajući se i na mogućnost ostvarenja idealnog stjecaja kaznenog djela davanjalažnog iskaza i kaznenog djela klevete, oštećenicima, iz naprijed navedenih razloga, je naraspolaganju podnošenje drugih, odgovarajućih pravnih sredstava.