Zbirka 1 (.pdf) - Pravosudna tijela Republike Hrvatske

162Obzirom da pobijana presuda ne sadrži razloge o činjeničnom supstratu koji jepravnorelevantan za odluku o opozivu uvjetne osude, ona je ništava, jer je nemoguće spouzdanošću bez ponovnog postupka propisanog u čl. 472. ZKP ispitati njezinu istinitost ipotpunost u činjeničnom dijelu, slijedom čega je u povodu žalbe osuñenika, po službenojdužnosti, te prihvaćanjem podnesene žalbe zbog pogrešno utvrñenog činjeničnog stanja, tupresudu trebalo ukinuti i predmet vratiti sudu prvog stupnja na ponovno suñenje.Županijski sud u Varaždinu, broj Kž.196/04, od 8. srpnja 2004. godine106. KAZNENI POSTUPAK – POSTUPAK ZA OPOZIV UVJETNE OSUDEosudeOvlaštenici na podnošenje žalbe protiv rješenja o obustavi postupka za opoziv uvjetne(čl. 472. Zakona o kaznenom postupku - Narodne novine br. 110/97, 27/98, 58/99,112/99 i 58/02)Oštećenik nema pravo žalbe protiv rješenja o obustavi postupka za opozivuvjetne osude, jer su stranke u tom postupku osuñenik i državni odvjetnik, ovo iztumačenja sadržaja odredbe čl. 463. st. 4. ZKP koja ureñuje pravo žalbe oštećenika.Naime, po stajalištu ovog suda drugog stupnja, protiv rješenja o obustavi postupka zaopozivanje uvjetne osude, predviñenog u čl. 472. st. 4. ZKP “in fine”, žalbu mogu podnijetiiste osobe koje su ovlaštene podnijeti žalbu protiv presude kojom se u smislu citiranogzakonskog propisa donosi presuda o opozivu uvjetne osude i izricanju kazne koja je bilautvrñena u uvjetnoj osudi, ili o odreñivanju novog roka za udovoljenje obvezi, ili se ukida tajuvjet. Budući da zakon ne odreñuje izričito tko je ovlašten podnijeti žalbu protiv te presude,treba zaključiti kako valja primijeniti opće zakonske odredbe o pravu na podnošenje žalbe izčl. 363. ZKP, a stranke su u ovom posebnom postupku za opoziv uvjetne osude državniodvjetnik i osuñenik, slijedom čega proizlazi da oštećenik u odnosu na pobijanje presude nemože imati veća ovlaštenja nego li što mu inače dodjeljuje st. 4. čl. 363. ZKP. Isto vrijedi i uodnosu na rješenje koje prvostupanjski sud donosi kada u sjednici vijeća utvrdi da nemaosnova za opoziv uvjetne osude, te taj postupak obustavlja jer se i ta odluka, jednako kao ione ostale iz čl. 472. st. 4. ZKP, samo neizravno, bez povrede prava u smislu čl. 395. st. 1.ZKP, reflektira (povoljno ili nepovoljno) tek na mogućnost ostvarenja pravomoćnodosuñenog imovinskopravnog zahtjeva.Stoga u konkretnom slučaju oštećenik svojom žalbom podnesenom izvan okvirapredviñenih u čl. 363. st. 4. ZKP, nije osoba ovlaštena za podnošenje žalbe pobijanog rješenjaprvostupanjskog suda.Županijski sud u Varaždinu, broj Kž.171/02 od 2. srpnja 2002. godine