Zbirka 1 (.pdf) - Pravosudna tijela Republike Hrvatske

7kako se okrivljeniku na teret stavlja počinjenje kaznenog djela iz čl. 236. KZ poduzetogvišekratnim ponavljanjem radnji počinjenja tijekom odreñenog razdoblja, koja bi svaka radnjasamostalno činila radnju počinjenja toga kaznenog djela, čime je u stvari okrivljenik optuženza počinjenje kolektivnog kaznenog djela prikrivanja. Obzirom na vrstu počinjenog kaznenogdjela, koje u sebi obuhvaća i opisanu vremensku komponentu, te polazeći i od stajalištazauzetog u sudskoj praksi, valja navesti kako kod kolektivnih kaznenih djela, zastara progonapočinje teći tek poduzimanjem posljednje radnje koja ulazi u sastav tog kaznenog djela, dakle07. travnja 1999. godine, tako da u konkretnom predmetu nije nastupila zastara kaznenogprogona okrivljenika.Županijski sud u Varaždinu, broj Kž.93/05 od 4. ožujka 2005. godine7. KAZNENO PRAVO – TIJEK I PREKID ZASTARE KAZNENOG PROGONA«Apsolutna» zastara kod produljenog kaznenog djela(čl. 20. st. 3. Kaznenog zakona – Narodne novine br. 110/97, 27/98, 50/00, 129/00Vrijeme apsolutne zastare kaznenog progona računa se odvojeno za svakokazneno djelo koje ulazi u sastav produljenog djela. Sud drugog stupnja u takvoj ćesituaciji, u izreci potvrñjuće presude ispustiti pojedinačna kaznena djela kod kojih jenastupila zastara kaznenog progona, označujući da je optuženik (optuženici) samopreostalim radnjama, za koje nije nastupila «apsolutna» zastara kaznenog progona,počinio produljeno kazneno djelo.U pravu su žalitelji opt. N. D. i opt. B. D. kada u okviru žalbene osnove povredekaznenog zakona iz čl. 366. toč. 2 ZKP ukazuju da je za pojedine radnje u sastavuproduljenog kaznenog djela prijevare iz toč. 1) izreke pobijane presude, nastupila apsolutnazastara pokretanja kaznenog postupka, pa je u odnosu na njih ostvarena povreda zakona upitanju iz čl. 368. toč. 3 ZKP. Isto je ustanovljeno i ispitivanjem po službenoj dužnosti, upovodu podnesenih žalbi stranaka, u smislu čl. 379. st. 1. toč. 2 ZKP, glede djelatnosti obojeoptuženika iz toč. 1), podtočke 7., 8., 13., 27., 28., 29., 38., 41., 45., 47., 49., 50., 54., 55.,59., 60., 61., 62., 66. i 71. izreke pobijane presude, koja se odvijala kroz radnje počinjenja uvremenskom razdoblju od 27. lipnja 1997. godine do 11. veljače 1998. godine.Naime, ako su kaznena djela koja ulaze u sastav produljenog kaznenog djela i ponovom i po starom zakonu predviñena kao kaznena djela, a novi kazneni zakon je započinitelje blaži, primjenjuje se taj zakon na cjelokupnu kriminalnu djelatnost optuženika,time da se produljeno kazneno djelo pravno kvalificira prema najtežem dijelu u njegovusastavu. Meñutim, naprijed navedene radnje optuženika tvorile su, svaka za sebe, zakonskaobilježja kaznenog djela prijevare, iz čl. 137. KZRH, po kojem zakonu su i za običnu i zakvalificiranu prijevaru bile zapriječene strože kazne negoli po novom Kaznenom zakonu (NNbr. 110/97), po kojem zakonu te radnje, opet svaka zasebno, tvore obilježja kaznenog djela izčl. 224. st. 1. KZ, za koje je zapriječena novčana kazna ili kazna zatvora do tri godine.Kako je odredbom čl. 3. st. 2. KZ propisano da se u slučaju ako se nakon počinjenjakaznenog djela zakon izmjeni, obvezno treba primijeniti zakon koji je blaži za počinitelja, anovi zakon je nedvojbeno blaži, pa je u ovom predmetu primijenjen novi Kazneni zakon