Zbirka 1 (.pdf) - Pravosudna tijela Republike Hrvatske

4kažnjivosti preklapa te da krivično djelo iz čl. 215. KZRH, predstavlja i supsidijarno krivičnodjelo koje se primjenjuje, kada se ne može primijeniti drugo krivično djelo i da navedena dvakrivična djela iz čl. 215. KZRH i čl. 102. KZRH, stoje u odnosu općeg čl. 215. KZRH iposebnog čl. 102. KZRH. Navedena pravna shvaćanja prihvaća i ovaj sud drugog stupnja,pogotovo, što je u pitanju istovjetnost dogañaja koji predstavljaju radnju počinjenog krivičnogdjela, zbog čega je u smislu čl. 91. st. 3. OKZRH prekinut tijek zastare, podnošenjemistražnog zahtjeva državnog odvjetnika za krivično djelo iz čl. 215. KZRH. I konačnizaključak suda prvog stupnja u navedenom dijelu, da nije zastupila relativna zastara iznavedenih razloga, prihvaća i ovaj sud drugog stupnja.Neosnovano stoga okrivljenik, pobija takvo pravno shvaćanje suda prvog stupnja, ukom smislu se u žalbi navodi da je ranijom optužnicom okrivljeniku stavljeno na teret da je zavlastitu korist i za korist F. Š. dao zajam od 100.000,00 kuna i da je time za sebe i Š. ostvarioprotupravnu imovinsku korist u navedenom iznosu, dok mu je izmijenjenom optužnicomstavljeno na teret, da je na opisani način, da pribavi nepripadnu imovinsku korist, dao zajam“L. k.” d.o.o., i da je na taj način oštetio “B.” za 1000.000,00 kuna u korist “L. k.” d.o.o., pastoga okrivljenik smatra da nema ni govora o identičnosti dviju optužnica, jer da jeizmijenjena optužnica druga optužnica, kako u odnosu na subjekte tako i u odnosu na pravnupodlogu okrivljenikovog postupanja.Prema žalitelju, imajući u vidu krivična djela iz čl. 215. KZRH, čijim počinjenjem sepribavlja imovinska korist sebi ili drugome, a po čl. 102. KZRH, da se imovinska koristpribavlja drugom poduzeću ili društveno pravnoj osobi je po žalitelju razlika bitna, jer se poprvom krivičnom djelu korist pribavlja sebi ili drugome a po drugom krivičnom djelu pravnojosobi.Meñutim, ovi prigovori nisu prihvatljivi upravo iz razloga koje je sud prvog stupnjanaveo u obrazloženju svoje presude na strani 13/I, kako je to već naprijed navedeno, pa stogaovaj sud ne nalazi da je sud prvog stupnja povrijedio kazneni zakon, na štetu okrivljenika,koju povredu ne nalazi niti ispitivanjem pobijane presude temeljem čl. 379. st. 1. točka 2ZKP.Što više, nije prihvatljiv, a s obzirom na iznijeto, prihvatljivo pravno shvaćanje sudaprvog stupnja da se navedena kaznena djela nalaze u odvojenim glavama kaznenog zakona,što je inače točno, ali i po nalaženju ovoga suda nisu u pitanju dva različita, druga kaznenadjela, već drugačija, s obzirom na zaštitni objekt, a koji je u pogledu oba kaznena djelaidentičan.Županijski sud u Varaždinu, broj Kž.129/04 od 18. svibnja 2004. godine