Zbirka 1 (.pdf) - Pravosudna tijela Republike Hrvatske

93Kako je uvodno navedeno, prvostupanjski je sud na temelju čl. 339. toč. 6. ZKP/93(sada 353. toč. 6. ZKP/97) odbio optužbu protiv optuženice za kazneno djelo krivotvorenjaisprave iz čl. 311. st. 1. KZ, počinjeno tijekom mjeseca rujna 1990. godine, zbog nastupanjaapsolutne zastare kaznenog progona protekom šest godina od njegova počinjenja (čl. 19. st. 1.al. 5. i čl. 20. st. 1. i 6. KZ), tako ga pravno označivši po stajalištu da izvještaj o isplati (kopijačeka) nema svojstvo čeka u smislu čl. 206. st. 2. KZRH (sada čl. 311. st. 2. u vezi st. 1. KZ),već predstavlja samo ispravu, a sukladno načelu retroaktivnosti u primjeni blažeg zakona (čl.3. st. 2. KZ), čl. 311. st. 1. KZ blaži je u usporedbi s čl. 206. st. 1. KZRH, jer predviñamogućnost izricanja novčane kazne, bez sudskog ublažavanja kazne.Naime, po kaznenopravnoj definiciji isprava je svaki predmet koji je pogodan iliodreñen da služi kao dokaz činjenici koja ima vrijednost za pravne odnose, a da bi predmetnaisprava "izvještaj o isplati", koja u biti predstavlja kopiju čeka, sadržavala okolnost za težislučaj osnovnog djela iz čl. 206. KZRH (čl. 311. KZ), ona bi se i stvarno morala unositi upravni promet kao ček i cirkulirati u pravnom prometu s tim svojstvom. Ček je, naime, strogoformalna isprava u kojoj je inkorporirano neko obvezno pravo, a realizacija takvog prava ukonkretnom je slučaju, što je s izvjesnošću utvrñeno po prvostupanjskom sudu iz nalaza imišljenja knjigovodstveno-financijskog vještaka, u slučajevima gotovinskog plaćanja,ostvarena podizanjem gotovine putem gotovinskog čeka (originala, a ne isprave na kojuupućuje žalitelj), te isplatom.Logično, iz izloženog slijedi da je, za razliku od stajališta ovog žalitelja (državnogodvjetnika), prvostupanjski sud u svemu pravilno označio kazneno djelo iz toč. 2) izrekepobijane presude po čl. 311. st. 1. KZ, pravilno utvrdivši i apsolutnu zastaru, a stoga ipravilno i zakonito za isto donio odbijajuću presudu temeljem čl. 339. toč. 6. ZKP/93 (čl. 353.toč. 6. ZKP/97).Županijski sud u Varaždinu, Kž.96/00-6 od 06. lipnja 2000. godine40. KAZNENI POSTUPAK – PRESUDA KOJOM SE OPTUŽBA ODBIJAPitanje presuñene stvari, identiteta djela(čl. 353. toč. 5. Zakona o kaznenom postupku - Narodne novine br. 110/97, 27/98,58/99, 112/99 i 58/02)Postoji identitet djela izmeñu dogañaja opisanog u pravomoćno odbijenomzahtjevu državnog odvjetnika za provoñenje istrage, koje rješenje ne ulazi u krugrješenja iz čl. 403. ZKP, i dogañaja opisanog optužnicom, jer se ne radi o drugom, većsamo drugačijem kaznenom djelu, pa u takvoj procesnoj situaciji, usporedbom opisadjela, uz identitet počinitelja, valja zaključiti da se radi o presuñenoj stvari, te natemelju odredbe čl. 353. toč. 5. ZKP presudom odbiti optužbu.Protivno, naime, shvaćanju izraženom u žalbi da ne postoji identitet djela stavljenogna teret opt. M. R. istražnim zahtjevom koji je pravomoćno odbijen i onog stavljenog mu nateret optužnicom, prvostupanjski je sud pravilno zaključio da su se u konkretnom slučaju,