Zbirka 1 (.pdf) - Pravosudna tijela Republike Hrvatske

119Bitnu povredu odredaba kaznenog postupka i to iz čl. 367. st. 1. toč. 11 ZKP, državniodvjetnik nalazi u tvrdnji da je sud prvog stupnja tu povredu počinio prilikom donošenjapobijane presude, jer je izreka presude nerazumljiva, a i proturječna sama sebi i razlozimapresude.Da bi potkrijepio ovu svoju žalbenu osnovu, državni odvjetnik u svojoj žalbi uz ostalonavodi, da je sud prvog stupnja izmjenom pravne oznake kaznenog djela, na način kao uizreci pobijane presude, proglasivši okrivljenika krivim za počinjenje kaznenog djela iz čl. 99.st. 2. u vezi čl. 29. st. 3. KZ, izreku presude učinio nerazumljivom i proturječnom samoj sebi irazlozima presude, a to stoga, što sud prvog stupnja nije postupio u skladu s odredbom čl.355. st. 1. ZKP, kojom odredbom je propisano što mora sadržavati presuda kojom seokrivljenik proglašava krivim. Prema državnom odvjetniku, a što prihvaća i ovaj sud drugogstupnja, izreka pobijane presude ne sadrži sve činjenice iz kojih bi proizlazilo da je okrivljenikpočinio kazneno djelo u prekoračenju nužne obrane, zbog čega je doista i po nalaženju ovogasuda drugog stupnja izreka pobijane presude nerazumljiva, te je trebalo, prihvaćanjem žalbedržavnog odvjetnika iz žalbene osnove bitne povrede odredaba kaznenog postupka, presudusuda prvog stupnja ukinuti i predmet vratiti tome sudu na ponovno suñenje.Naime, i po nalaženju ovoga suda drugog stupnja, kada je u pitanju izreka presude iprekoračenje nužne obrane, tada u izreci presude suda prvog stupnja kojom se okrivljenikproglašava krivim za kazneno djelo u prekoračenju nužne obrane, uz navoñenje činjenica iokolnosti koje čine obilježja kaznenog djela, u činjeničnom opisu moraju biti sadržane i onečinjenice i okolnosti iz kojih nedvojbeno proizlazi postojanje prekoračenja granica nužneobrane.Naime, državni odvjetnik je svoj optužni prijedlog (list 34 – 35 spisa), kojim jeokrivljeniku stavljeno na teret da je počinio kazneno djelo iz čl. 99. st. 1. KZ, izmijenio naglavnoj raspravi održanoj 23. travnja 2002. godine (list 60 – 61 spisa) u optužnici iokrivljeniku stavio na teret da je počinio kazneno djelo teške tjelesne ozljede iz čl. 99. st. 2. uvezi st. 1. KZ, dok je sud prvog stupnja okrivljenika proglasio krivim, kako to proizlazi izizreke pobijane presude, da je na način činjenično i pravno opisan u izreci pobijane presudepočinio to kazneno djelo, dakle, da je drugog teško tjelesno ozlijedio, tako, da je zbog togauništen važan organ, a u prekoračenju nužne obrane i da je time počinio kazneno djelo protivživota i tijela teškom tjelesnom ozljedom iz čl. 99. st. 2. u vezi čl. 29. st. 3. KZ, a da učinjeničnom opisu, kako se to pravilno navodi u žalbi državnog odvjetnika, uz činjeničneokolnosti, koje čine obilježja kaznenog djela teške tjelesne ozljede, nije naveo i one činjenicei okolnosti iz kojih proizlazi postojanje prekoračenja granica nužne obrane.Županijski sud u Varaždinu, broj Kž.68/04, od 23. ožujka 2004. godine