Zbirka 1 (.pdf) - Pravosudna tijela Republike Hrvatske

126Budući da se radi o kaznenom djelu prijetnje, u njegovom kvalificiranom obliku, osimprethodno naznačenih razloga o postojanju kvalifikatornih okolnosti, prvostupanjski je sudbio dužan i transparentno izložiti razloge kojima se rukovodio kada je zaključio da je prijetnjaoptuženika oštećeniku bila ozbiljna, dakle, takva da je po svom karakteru i obzirom naokolnosti pod kojima je učinjena objektivno prikladna da kod oštećenika izazove osjećajstraha, nesigurnosti, odnosno nespokojstva i osobne ugroženosti. Tek tada bi presuda sadržalaneophodne razloge kojima se sud rukovodio pri rješavanju pravnog pitanja utvrñivanjapostojanja konkretnog kaznenog djela, a jednako tako, što se tiče pitanja krivnje optuženika,izostalo je neophodno obrazlaganje namjere koja obuhvaća i zakonsku posljedicu ovogkaznenog djela, u njegovom osnovnom smislu, u vidu izričitog cilja optuženika da ustraši iuznemiri oštećenika.Nastavno, a što je državni odvjetnik takoñer u pravu, pobijana presuda ništavna je istoga što ne sadrži razloge o odlučnim činjenicama na kojima se temelji odluka o kaznenojsankciji.Samo rečenicom da prilikom izbora vrste i visine kaznene sankcije sud na stranioptuženika nije našao ni posebno olakotne niti posebno otegotne okolnosti, ali smatra da će isama prijetnja kaznom dovoljno utjecati na optuženika, da više ne čini kaznena djela, pa mu jeizrečena uvjetna osuda, prvostupanjski sud nije niti u minimalnoj mjeri ispoštovao nalog iz st.8 čl. 359 ZKP koji zahtjeva obrazlaganje razloga o okolnostima relevantnim za odmjerukazne, te, što više posebno obrazlaganje razloga za primjenu uvjetne osude.Županijski sud u Varaždinu, Kž.74/00-4 od 02. svibnja 2000. godine69. KAZNENI POSTUPAK – APSOLUTNO BITNE POVREDENerazumljivost izreke, presuda nema razloga o odlučnim činjenicama(čl. 367. st. 1. toč. 11. Zakona o kaznenom postupku - Narodne novine br. 110/97,27/98, 58/99, 112/99 i 58/02)Izreka prvostupanjske presude je nerazumljiva kada u istoj nije navedeno bitnoobilježje bića kaznenog djela iz čl. 222. st. 1. KZ – točno odreñenje štete na tuñoj stvari.Presuda takoñer, nema razloga o odlučnim činjenicama na kojima se temelji odluka okaznenim sankcijama, te odluka o imovinskopravnom zahtjevu.Odredbom, naime, iz čl. 359. st. 4. u vezi čl. 355. st. 1. ZKP odreñeno je da upresudi u kojoj se optuženik proglašava krivim sud će, izmeñu ostalog, izreći za koje se djeloproglašava krivim, uz naznaku činjenica i okolnosti koje čine obilježja kaznenog djela, te oniho kojima ovisi primjena odreñene odredbe kaznenog zakona. Činjenična osnovica, dakle,mora biti odreñena i potpuna po pitanju svakog od konstitutivnih elemenata kaznenog djela nakoje se presuda odnosi.Bitno je obilježje kaznenog djela uništenja i oštećenja tuñe stvari iz čl. 222. st. 1. KZ,prema alternativnoj dispoziciji oblika radnje počinjenja djela uporabljenoj u konkretnom