Zbirka 1 (.pdf) - Pravosudna tijela Republike Hrvatske

146angažman bio izvan te radnje, po stajalištu ovog suda drugog stupnja oslobañajuća presuda potoč. 1. čl. 354. ZKP rezultat je pogrešne pravne ocjene djelatnosti optuženika.Stoga nije održivo pravno stajalište prvostupanjskog suda najprije da iz djela kako jeopisano u optužbi ne proizlaze obilježja niti jednog kaznenog djela predviñenogmaterijalnopravnim propisima, pa tako ni onog iz čl. 177. st. 1. KZ, budući inkriminiraneradnje ne ukazuju da bi optuženik “ preveo “ preko državne granice više osoba, a zatim da jezbog izostanka opisa zajedničke odluke s drugim, isključena mogućnost postojanjaoptuženikova supočiniteljstva u smislu čl. 35. st. 3. KZ, dok bi on, opet, mogao bitipomagatelj samo kad bi bilo opisano i kazneno djelo glavnog počinitelja.U izloženoj pravnoj analizi, prvostupanjski je sud u pogledu postavljene činjeničneosnove suñenja po državnom odvjetniku ispustio iz vida da taj opis činjenično konkretizirasve zakonom predviñene elemente protupravnog ostvarenja bića djela iz čl. 177. st. 1. KZ,dakle, da je djelo počinjeno iz koristoljublja jer su više osoba; N. Č. i F. Q. optuženiku predali1.200,00 DEM, pa su, djelu bitno pridonosećom, aktivnošću optuženika, te i njegovomdaljnjom vlašću nad djelom, posredstvom nepoznate muške osobe i prevezeni preko državnegranice u Republiku Sloveniju.Stoga iz činjeničnog opisa djela iz optužnice državnog odvjetnika u smislu čl. 268. st.1. toč. 2. ZKP proizlazi da je nepoznata muška osoba koja je faktički prevela osobnimautomobilom preko državne granice više osoba, poslužila optuženiku u realizaciji njegovenakane protuzakonitog prebacivanja osoba preko državne granice, pa se radi o opisu kaznenogdjela ostvarenog posrednim počiniteljstvom.Glede daljnjih razloga u pobijanoj presudi kojima se isključuje supočiniteljstvo,načelno valja kazati kako je za postojanje supočiniteljstva dovoljan i konkludentni sporazumrazvidan kroz takvo zajedničko postupanje počinitelja iz kojeg očito proizlazi volja svakog odnjih za zajedničko počinjenje kaznenog djela, pa i u tom smislu, po državnom odvjetnikupostavljena činjenična osnova suñenja omogućuje i utvrñivanje pravnorelevantnih činjenica upravcu i opsegu potrebitu za ocjenu supočiniteljstva, odnosno sukcesivnog supočiniteljstva.(činjenični i pravni opis iz presude, nap. ur. «da je dana 12. veljače 2000. godine u V.,nakon prethodnog telefonskog, a potom i osobnog razgovora s N. Č. i F. Q., državljanimaSRJ, na Autobusnom kolodvoru u Z., u kojem je imenovane uputio da autobusom doñu do V.,te im dao papirić s podacima o osobnom automobilu marke «Suzuki», reg. oznake, po kojemsu trebali prepoznati dogovoreno mjesto sastanka, pa je, kada su imenovani autobusom došlina V., prišao istima i predložio da će im za 1.200,00 DEM omogućiti prelazak preko državnegranice Republike Hrvatske s Republikom Slovenijom, a zatim ih je, nakon što su imenovanina to pristali, uputio u osobni automobil marke «Golf», crvene boje, kojim ih je nepoznatamuška osoba prevela u Republiku Sloveniju do Autobusnog kolodvora u M.,dakle, da je iz koristoljublja nedozvoljeno preveo preko državne granice više osoba,»)Županijski sud u Varaždinu, broj Kž.171/03 od 22. srpnja 2003. godine