Zbirka 1 (.pdf) - Pravosudna tijela Republike Hrvatske

23specijaliteta, tako da djelatnost optuženika valja pravno označiti kao počinjenje jednogkaznenog djela klevete iz čl. 200. st. 2. KZ.Ovo stoga što je sud prvog stupnja djelatnost optuženika, činjenično opisanu uprivatnoj tužbi pod toč. 1) i 2), zauzimanjem pogrešnog pravnog stajališta, označio kaoidealni stjecaj kaznenih djela iz čl. 199. st. 2. i čl. 200. st. 2. KZ. Naprotiv, po stajalištu ovogsuda drugog stupnja, u konkretnom se predmetu radi o prividnom stjecaju kaznenih djela, kojauslijed načina počinjenja i sadržaja krivnje optuženika stoje u odnosu općeg (uvreda) premaposebnom (kleveta).Otklonivši žaliteljeve prigovore činjenične naravi, te prihvaćajući činjenično stanjekoje je i kakvo je utvrdio sud prvog stupnja, ovaj sud drugog stupnja, sukladno takvompravnom stavu suda prvog stupnja, nalazi da je ukupnost izričaja opisanog pod toč. 1) izrekepobijane presude, uvredljiva sadržaja, a obzirom da je djelo počinjeno putem tiska i na tajnačin je uvredljivi sadržaj postao dostupan većem broju osoba, čime ponašanje optuženikapredstavlja počinjenje kaznenog djela uvrede putem tiska iz čl. 199. st. 2. KZ. Valja naglasitikako cjelokupan sadržaj napisa optuženika, uzimajući u obzir i cjelokupan kontekst napisa,svakako predstavlja omalovažavanje osjećaja vrijednosti privatnog tužitelja, kako unutarnjeg,vlastitog doživljavanje sebe samoga, a tako i vanjskog uvažavanja i pridavanja značenjapojmu „profesor“ u širem smislu ove titule, koja bi sama po sebi, bilo u akademskom, bilofunkcionalnom smislu, a obzirom na vrstu posla koji takva osoba obavlja, trebala označavatiosobu s posebnim javnim uvažavanjem i poštovanjem. U pogledu dijela privatne tužbe podtoč. 2) a, ovaj je sud drugog stupnja stajališta, kako dokaz istinitosti, kao gore, a obzirom nadio izričaja “Njegova su objavljivanja redovito prožeta neistinama, uvredama i klevetama…“,primjenjujući na ovaj dio djelatnosti optuženika odredbu čl. 200. st. 3. KZ, zbog više negoočita uvredljiva opisivanja postupanja privatnog tužitelja, a potom i slijedom utvrñenja onaknadnoj obustavi spomenutog kaznenog postupka, u cijelosti opravdava kažnjavanjeoptuženika za kazneno djelo uvrede iz čl. 199. st. 2. KZ. Zaključno, valja navesti kako žalitelj,na kojem u konkretnom predmetu leži teret dokaza, ni na koji način ne dovodi u pitanjepravilnost činjeničnih utvrñenja suda prvog stupnja u pogledu izričaja opisanog kaoklevetničkog u toč. 2) b izreke pobijane presude.Slijedom navedenoga, te polazeći od izloženog pravnog stajališta ovog suda drugogstupnja, valjalo je cjelokupnu djelatnost optuženika, za koju je pobijanom presudom proglašenkrivim pravno označiti kao kazneno djelo klevete, iz čl. 200. st. 2. KZ, obzirom da je djelopočinjeno putem tiska, tako da je klevetnički sadržaj postao dostupan širem krugu ljudi.Naime, prema sadržaju odredbe čl. 200. st. 3. KZ, optuženikovim dokazom istinitostiisključena je mogućnost njegova kažnjavanja za kazneno djelo klevete, već ovisno ookolnostima slučaja, za kazneno djelo uvrede. Iz citiranog odnosa ovih dvaju kaznenih djelaslijedi zaključak o širem sadržaju bića djela uvrede od klevete i o odnosu specijaliteta izmeñuova dva kaznena djela, gdje kazneno djelo uvrede predstavlja opće kazneno djelo protiv časti iugleda, a kazneno djelo klevete specijalnije, predstavljajući uži, specijalniji oblik zaštitezaštitnog objekta. U konkretnom je predmetu, način počinjenja kaznenog djela u pitanju,prema sadržaju novinskog napisa optuženika, rasporedom najprije, po privatnom tužiteljuokarakteriziranih kao klevetničkih, tvrdnji, a potom onih okarakteriziranih kao uvredljivih,intonacijom čitavog teksta, optuženik izrazio svijest i volju za iznošenjem nečega neistinitogašto je podobno da naškodi časti i ugledu privatnog tužitelja i time počinio isključivo jednokazneno djelo klevete iz čl. 200. st. 2. KZ.Županijski sud u Varaždinu, broj Kž.88/05 od 22. veljače 2005. godine