Zbirka 1 (.pdf) - Pravosudna tijela Republike Hrvatske

44optuženik razvaljivanjem brave na kući i oštećenjem vrata podruma i tavana, na kojoj jenekretnini suvlasnik s privatnom tužiteljicom.Županijski sud u Varaždinu, broj Kž.114/02 od 25. travnja 2002. godine49. KAZNENO PRAVO – KAZNENA DJELA PROTIV IMOVINEPrerastanje grañanskopravnog odnosa u kazneno djelo prijevare(čl. 224. Kaznenog zakona – Narodne novine br. 110/97, 27/98, 50/00, 129/00, 51/01 i105/04)Obilježja kaznenog djela prijevare iz čl. 224. KZ; grañanskopravni odnos postajekaznenim djelom prijevare kada se ukupnost ponašanja počinitelja može podvesti podsadržaj odredbe čl. 224. KZ kojim je zakonodavac propisao kažnjavanje počiniteljakaznenog djela prijevare.Obzirom na sadržaj prigovora iz žalbe, neophodno je još odgovoriti da je žaliteljicasamo načelno u pravu u suštini svojeg plediranja da je njena obveza iz predmetnog ugovora okupoprodaji robe grañanskopravna dužnost, te da ona, kada se ne ispunjava, ne može sama posebi predstavljati obvezu pod prijetnjom kaznenopravne sankcije. Za to je, naime, neophodnoda se radi o ponašanju koje je zakonodavac inkriminirao kao kazneno djelo prijevare – dakle,koja sadrži sve pravnoodlučne činjenice zakonskog bića tog djela. Potrebno je, stoga, sasvimnedvojbeno i izvjesno utvrñenje da je radnjom izvršenja optuženica kod drugog ostvarilapogrešnu predodžbu o odreñenim činjenicama, odnosno, održavala ga u zabludi kada on većima takvu pogrešnu predodžbu, a sve to s nedvojbenim ciljem pribavljanja protupravneimovinske koristi uz posljedicu štete na imovini oštećenika.Upravo iz tih razloga, nakon pozorne i sveobuhvatne analize svih činjenica,prvostupanjski je sud utvrdio i odlučne subjektivne činjenice u djelatnosti optuženice kojetvore izravnu namjeru kao njenu krivnju, time da je u intelektualnoj strani, ta namjera, što jeprvostupanjski sud pravilno zaključio, bila prisutna u inkriminirano vrijeme, što je odlučno, anije ni kasnije minula, što je takoñer okolnost ovog djela.Razumljivo je da su rizici u poslovanju normalni, u toliko je žaliteljica u pravu,meñutim, svjesno ulaženje u preuzete obveze sa znanjem o nemogućnosti njihovogispunjenja ni na koji način se ne može razmatrati kroz kategoriju redovitih i mogućih, akamoli dopustivih okolnosti koje prate bilo koji dvostrano obvezujući pravni odnos, već uznespornu činjenicu dugovanja i ostale s izvjesnošću utvrñene objektivne činjenice djelatnostioptuženice iz izreke pobijane presude, konstituiraju kazneno djelo prijevare. Pri tomeobjektivne teškoće koje je optuženica imala u poslovanju, a na koje se žalba konkretnopoziva, ne mogu biti razlogom njezinog svjesnog nastavljanja poslovanja unatoč znanju dasvoje obveze neće moći ispunjavati gotovo od samog početka poslovnog odnosa soštećenikom.Županijski sud u Varaždinu broj Kž.151/00-4 od 12. rujna 2000. godine.