Zbirka 1 (.pdf) - Pravosudna tijela Republike Hrvatske

110Naime, I okrivljenika se činjenično tereti, a što je sud našao i utvrñenim, te je za toutvrñenje prethodno dao argumentaciju, da je II okrivljenici samo davao lažna obećanja kakoće riješiti njezino stambeno pitanje, svjestan pritom da odluka o tome ne ulazi u djelokrugnjegovih poslova. Dakle, I okrivljenika se niti ne tereti da je iskoristio svoj položaj ili ovlastili propustio svoju dužnost ili da je eventualno poduzeo «tuñu» službenu radnju, nego ga setereti da je lažno obećao kako će poduzeti nešto za što stvarno nije bio ovlašten. Davanje paklažnih obećanja ne predstavlja nikakvu službenu radnju čije je postojanje nužno da bi semoglo uopće govoriti o krivičnom djelu iz čl. 215. KZRH, a takvu radnju ne predstavlja niprimanje novca od M. M.Meñutim, kako sud nije vezan pravnom kvalifikacijom tužitelja, nego samočinjeničnim opisom, našao je da utvrñene činjenice daju podlogu za zaključak da jeokrivljenik ostvario drugo kazneno djelo i to kazneno djelo protiv imovine – prijevarom.Naime, iz prethodne argumentacije slijedi da je I okrivljenik doista II okrivljenicilažno prikazao odreñene činjenice, te je tako doveo u zabludu – naime, lažnim davanjemobećanja da će «srediti» njezino stambeno pitanje, uvjerio ju je da on to može, znajućiistodobno da to nije u njegovoj kompetenciji, čime je naveo II okrivljenicu da davanjemnovca I okrivljeniku «ubrza» pružanje svoje pomoći.Prema tome, sud je iz naprijed iznijetih razloga našao dokazanim da je I okrivljenikpočinio kazneno djelo prijevare, jer je lažno obećavao M. M. da će srediti njezino stambenopitanje, iako to nije mogao s obzirom na opseg svojih ovlasti, radi čega mu je ona dovedenanjegovim obećanjima u zabludu, vjerujući da će isti njeno stambeno pitanje doista riješiti, udva navrata dala novac u cilju da joj omogući useljenje mimo reda prvenstva.Općinski sud Varaždin, broj Kž.106/00 od 2. listopada 2001. godineMeñutim, suprotno ovakvim tvrdnjama iz žalbe I okrivljenika ovaj sud ne nalazi, da jeu pitanju navedena bitna povreda odredaba kaznenog postupka (čl. 367. st. 1. toč. 9. ZKP),bez obzira što je točna tvrdnja da je državni odvjetnik izmijenio pravnu oznaku djela ukrivično djelo iz čl. 215. st. 3. u vezi st. 1. KZRH.Po nalaženju ovog suda drugog stupnja, na opisani način nije došlo do prekoračenjaoptužbe u smislu kako se to navodi u žalbi, pogotovo, što sud nije vezan za pravnu ocjenudjela, kako je to predviñeno odredbom čl. 350. st. 2. ZKP, pa je sud prvog stupnja ukonkretnom slučaju prema tome bio ovlašten, a na temelju utvrñenog činjeničnog stanja,ocijeniti o kojem kaznenom djelu se radi, pa kako je sud prvog stupnja pravilno zaključio dase iz istog činjeničnog opisa može zaključiti da je u pitanju kazneno djelo prijevare iz čl. 224.st. 1. KZ, to nije osnovana žalba I okrivljenika zbog bitne povrede odredaba kaznenogpostupka iz čl. 367 .st. 1. toč. 9. ZKP.Naprotiv, iz činjeničnog opisa izreke pobijane presude u njenom osuñujućem dijelujasno proizlazi na koji način je I okrivljenik primio u dva navrata novac od II okrivljenice, paje sud prvog stupnja sasvim pravilno postupio kada je iz takvog činjeničnog opisa izveo istotako pravilan zaključak da je I okrivljenik postupao u cilju da pribavi protupravnu imovinskukorist i da je doveo II okrivljenicu lažnim prikazivanjem činjenica u zabludu, te mu je ona idala u dva navrata, u činjeničnom opisu navedene svote novca i time je na štetu svojeimovine, u smislu čl. 224. st. 1. KZ i nešto učinila. Nema sumnje, da je na opisani način u