Zbirka 1 (.pdf) - Pravosudna tijela Republike Hrvatske

82Žalitelj argumentacijom iz žalbe, kojom ponavlja činjenična utvrñenja suda prvogstupnja iz pobijanog rješenja (okrivljenikovo odbijanje provoñenja psihijatrijskog vještačenjau bolničkim uvjetima, njegovo onemogućavanje policijskih službenika u prisilnom izvršenjurješenja Općinskog suda u V. o prisilnom zadržavanju u zdravstvenoj ustanovi, te sadržajmedicinske dokumentacije okrivljenika), uz zaključak protivan onome iz pobijanog rješenja,ne dovodi u sumnju pravilnost činjeničnog zaključka o nepostojanju potrebe za odreñivanjempritvora protiv okrivljenika.Ovo stoga što, osim što se evidentna okrivljenikova opstrukcija voñenja konkretnogkaznenog postupka, niti ekstenzivnim tumačenjem odredbe čl. 102. st. 3. ZKP, ne možeocijeniti kao izbjegavanja dolaska na glavnu raspravu, još uvijek egzistira pravomoćnorješenje Općinskog suda u V. od 25. siječnja 2005. godine, broj K.7/00-57 (Kv.20/05), s"otvorenim" nalogom policijskim službenicima za uhićenje okr. A. J. i odvoñenje uPsihijatrijsku bolnicu V., Centar za forenzičnu psihijatriju. Obzirom na suštinsku istovjetnost,kako, potrebe postupanja redarstvenih vlasti kod uhićenja okrivljenika i odvoñenja u pritvor,odnosno zdravstvenu ustanovu, tako i izjednačavanja učinka prisilnog zadržavanja uzdravstvenoj ustanovi i pritvora (čl. 264. st. 7. ZKP) u cijelosti je pravilno stajalište izloženo upobijanom rješenju o nepostojanju potrebe za odreñivanjem pritvora protiv okrivljenika, spozivom na sadržaj odredbe čl. 101. st. 1. ZKP, iz izloženih razloga, respektirajući pri tome irazloge koje u obrazloženju pobijanog rješenja daje sud prvog stupnja.Županijski sud u Varaždinu, broj Kž.256/05 od 16. svibnja 2005. godine28. KAZNENI POSTUPAK – PRITVORPotreba odlučivanja o produljenju pritvora, kada mjera pritvora protiv optuženika jošnije ostvarena(čl. 110. st. 1. u vezi čl. 156. st. 1. Zakona o kaznenom postupku - Narodne novine br.110/97, 27/98, 58/99, 112/99 i 58/02)Ne postoji potreba odlučivanja o produljenju pritvora, u smislu odredbe čl. 107.ZKP, kada mjera pritvora protiv optuženika još nije ostvarena njegovim uhićenjem, tekada protiv njega iz tog razloga još nije postalo pravomoćno rješenje o odreñivanjupritvora.Ispitujući, najprije, pobijano rješenje u povodu podnesene žalbe, po službenojdužnosti, u smislu čl. 398. st. 4. ZKP ovaj je sud drugog stupnja ustanovio da je za njegovodonošenje u odnosu na žalitelja prvostupanjski sud bio stvarno nadležan za njegovodonošenje, te da na štetu žalitelja nije povrijeñen kazneni zakon, kao i da u tom dijelu nepostoje povrede odredaba kaznenog postupka iz čl. 367. st. 1. toč. 11. ZKP, budući je onoformalno sastavljeno sukladno čl. 103. st. 2. ZKP, ali da je ono nezakonito u odnosu na opt. S.M., budući da nisu postojali zakonski uvjeti za njegovo donošenje, jer se o produljenju mjerepritvora protiv tog optuženika nije moglo nadležno odlučivati.Naime, prema stanju spisa predmeta izvjesno je da se opt. S. M., za kojim je naloženoizdavanje tjeralice, ne nalazi u pritvoru, a nije ni proteklo mjesec dana od pravomoćnostiprethodnog rješenja o pritvoru; što više, protiv njega nije postalo pravomoćno ni rješenje o