Zbirka 1 (.pdf) - Pravosudna tijela Republike Hrvatske

96pogrešno utvrñenog činjeničnog stanja (čl. 366. toč. 3. ZKP), iako se na glavnoj raspravi od04. srpnja 2002. godine (zapisnik na listu 34 spisa) u odnosu na optužbu izjasnio da se smatrakrivim, time da se u svojoj žalbi ne poziva na nikakve dokaze o isključenju protupravnosti ilikrivnje saznate nakon donošenja prvostupanjske presude.U smislu odredbe čl. 363. st. 7. ZKP žalba optuženika koji se izjasnio da se smatrakrivim nije dopuštena iz osnove pogrešno utvrñenog činjeničnog stanja, te ju je u tom dijeluna temelju čl. 386. ZKP trebalo odbaciti kao nedopuštenu i riješiti kao pod toč. I.) izreke ovedrugostupanjske odluke.Županijski sud u Varaždinu, broj Kž.266/02 od 12. studenoga 2002. godine43. KAZNENI POSTUPAK - ŽALBA PROTIV PRVOSTUPANJSKE PRESUDE –OSNOVE ZBOG KOJIH SE PRESUDA MOŽE POBIJATIOdluka drugostupanjskog suda o žalbi podnesenoj na štetu optuženika(čl. 366. u vezi čl. 390. st. 1. Zakona o kaznenom postupku - Narodne novine br.110/97, 27/98, 58/99, 112/99 i 58/02)Kada se državni odvjetnik žali protiv odluke o kaznenim sankcijama kojom jepovrijeñen zakon u korist optuženika, ali samo zbog povrede kaznenog zakona, ne izbog odluke o kaznenim sankcijama, drugostupanjski sud ovlašten je samo konstatiratipostojanje takve povrede, ne i preinačiti takvu odluku.Naime, u konkretnom slučaju, ispunjeni su zakonski uvjeti da se prema okrivljenikuprimjeni sigurnosna mjera obveznog liječenja od ovisnosti iz čl. 76. st. 1. KZ, jer jeprovedenim vještačenjem utvrñeno da je okrivljenik predmetno kazneno djelo počinio pododlučujućim utjecajem alkohola i psihoaktivnih tvari i da zbog istih postoji opasnost da biokrivljenik mogao ponoviti kaznena djela pod njihovim utjecajem. Stavak 2. navedenogčlanka upućuje da se sigurnosna mjera iz stavka 1 čl. 76. KZ, može primijeniti uz istekaznenopravne sankcije i u jednakom trajanju i na isti način, kako je to propisano Zakonom okaznenom postupku za sigurnosnu mjeru obveznog psihijatrijskog liječenja iz čl. 75. KZ.Stavkom 3. čl. 75. KZ, je propisano, da obvezno psihijatrijsko liječenje traje do prestankarazloga zbog kojih je primijenjeno, u svakom slučaju do prestanka izvršenja kazne zatvora, doproteka roka provjeravanja primjenom uvjetne osude i izvršenja obveza zamjene kaznezatvora radom za opće dobro. U svim navedenim slučajevima obvezno psihijatrijsko liječenjene može trajati dulje od tri godine. Kako se ovi uvjeti iz čl. 75. st. 3. KZ, primjenjuju i kodizricanja sigurnosne mjere obveznog liječenja od ovisnosti kako je to propisano odredbom čl.76. st. 2. KZ, to je sud prvog stupnja svojom odlukom kojom je okrivljeniku izrekaosigurnosnu mjeru obveznog liječenja od ovisnosti u trajanju od jedne godine povrijediokazneni zakon u korist okrivljenika, jer na opisani način, sud prvog stupnja, s obzirom naodredbu čl. 75. st. 2. KZ, nije mogao prema okrivljeniku primijeniti sigurnosnu mjeruobveznog liječenja od ovisnosti u trajanju od jedne godine, kako se to pravilno ističe u žalbidržavnog odvjetnika, pogotovo, što mu je izrekao rok kušnje u trajanju od dvije godine.Meñutim, kako državni odvjetnik presudu suda prvog stupnja pobija samo zbogpovrede kaznenog zakona, a ne i zbog odluke o kaznenoj sankciji, to ovaj sud drugog stupnja