Zbirka 1 (.pdf) - Pravosudna tijela Republike Hrvatske

71proizlazi iz ukupnosti ponašanja optuženika koji unatoč tome što je kod prvog ispitivanja kodistražnog suca u smislu čl. 225. ZKP upozoren na dužnost prijavljivanja svake promjeneboravišta i dužnost odazivanja na pozive suda, za vrijeme trajanja glavne rasprave u ovomkaznenom predmetu napustio područje Republike Hrvatske, ne dostavivši obavijest o namjeriodlaska iz Republike Hrvatske niti obavijest o adresi svojeg boravišta u inozemstvu, kako bibio dostupan tijekom ovog kaznenog postupka. Na utvrñenje ove okolnosti nije od utjecajasadržaj izjave optuženika o boravku izvan Republike Hrvatske sa svrhom liječenja odovisnosti, jer ista ne umanjuje značenje ponašanja optuženika koje se sagledano zajedno saokolnošću da je optuženik imao saznanja da se protiv njega vodi kazneni postupak za kaznenodjelo iz čl. 173. st. 2. KZ u vezi čl. 25. ZID KZ s zapriječenom zatvorskom kaznom u trajanjuod jedne do dvanaest godina, jednoznačno ukazuje na postojanje opasnosti da će optuženikpobjeći.No, obzirom na okolnost da se optuženik dobrovoljno vratio na područje RepublikeHrvatske, uz iskazanu namjeru odazivanja pozivima suda i da je sam predložio zamjenu mjerepritvora mjerama opreza, ovo vijeće nalazi kako se ista svrha umjesto mjerom pritvora, kaotežom mjerom, može ostvariti i mjerama opreza naloženim u izreci ovog rješenja.Slijedom navedenoga, optuženiku je naloženo provoñenje mjere zabrane napuštanjaboravišta u gradu V. u O. 1, u kojem mjestu, prema iskazanoj namjeri optuženika, ćeoptuženik boraviti do pravomoćnog okončanja ovog kaznenog postupka. Ovoj mjeri valjalo jepridodati i mjeru opreza iz čl. 90. st. 2. toč. 3. ZKP, kojom je optuženiku naloženo javljanjesvakog ponedjeljka, srijede i petka u 9,00 sati zamjenici Županijskog državnog odvjetnika uV., M. M., u cilju provjere optuženikovog pridržavanja mjere opreza iz čl. 90. st. 2. toč. 1.ZKP. Zaključno, od optuženika je valjalo privremeno oduzeti putnu ispravu s ciljemonemogućavanja prelaska državne granice.Županijski sud u Varaždinu, broj Kv.68/05 od 12. travnja 2005. godine13. KAZNENI POSTUPAK – PRITVORNačelo razmjernosti(čl. 101. st. 3. Zakona o kaznenom postupku - Narodne novine br. 110/97, 27/98,58/99, 112/99 i 58/02)Činjenice iz čl. 101. st. 3. ZKP kojom odredbom je ureñeno načelo razmjernostipredstavljaju odlučne činjenice za odlučivanje o potrebi primjene mjere pritvora injenom trajanju.No, u pravu je žalitelj kada ukazuje da se pobijano rješenje zasniva na nepotpunoutvrñenom činjeničnom stanju, obzirom da sud prvog stupnja nije utvrñivao činjenice odlučneza primjenu materijalnopravnih odredbi o pritvoru iz Zakona o kaznenom postupku i toposebno u odnosu na sadržaj načela razmjernosti iz čl. 101. st. 3. ZKP. Ova odredba naime,načelne naravi, zahtijeva od suda da kod svakog odlučivanja o primjeni mjere pritvora vodiposebno računa o razmjeru izmeñu trajanja pritvora u odnosu prema težini počinjenihkaznenih djela, kazni koja se, prema podacima kojima raspolaže sud, može očekivati upostupku i potrebi odreñivanja i trajanja pritvora, uz bitan ograničavajući faktor, da se