Zbirka 1 (.pdf) - Pravosudna tijela Republike Hrvatske

49činjenice u pogledu u vrijeme dogañaja postojećih vremenskih prilika, stanja i osobinaprometnice, te načina i brzine vožnje optuženika temeljem kojih bi se s izvjesnošću moglozaključiti i da je zapreka u vidu “aquaplaninga” na lijevom kolničkom traku auto-ceste ukonkretnim uvjetima bila predvidiva prepreka i da je, s tim u vezi, brzina vožnje od najmanje92 km/h bila ekscesna brzina u smislu navedenog prometnog propisa. Stoga nema elemenataza tvrdnju kako je optuženik mogao iskustveno procijeniti kao realnu mogućnost da će nanovoizgrañenoj modernoj auto-cesti, pa i u uvjetima jake kiše, naići na takvu lokvu vode kojaće relevantno destabilizirati putničko vozilo marke “Audio 80” kojim je upravljao opterećenoputnicima pri brzini od najmanje 92 km/h, s posljedicom gubitka kontrole nad upravljačem,prelaska na lijevi prometni trak, te kontakta s vozilom koje se ondje kretalo brzinom od oko82 km/h, što je dovelo do slijetanja oba vozila u desni cestovni jarak, kada su putnici unjegovom vozilu zadobili teške tjelesne ozlijede.Prema sadržaju obrane optuženika koja je potvrñena iskazima svjedoka, njegovihsuputnika u vozilu, on je do kritičnog momenta prevalio veći dio puta auto-cestom od Z. do B.H., krećući se istom brzinom, do tada bez ikakvih incidenata. Prema nalazu i mišljenjuvještaka prometno-tehničke struke, on je svojim vozilom naišao na “vodeni klin”, koji jemogao sigurno savladati s brzinom od 60 km/h ili manjom, a takva je površina, kada padajaka kiša, praktično nevidljiva do samog nailaska na nju. Utvrñena je i okolnost da je nakonove prometne nesreće na spornom dijelu auto-ceste izvršeno poprečno “brazdanje” kojeomogućuje cijeñenje vode s kolnika, dok u vrijeme dogañaja nije postojao prometni znak naovom dijelu auto-ceste, gdje je dopuštena brzina do 130 km/h, koji bi ovu brzinu ograničavaona niže, ili upozoravao na bilo kakvu opasnost. Konačno, kada se od vozača zahtijevastandardno prilagoñavanje brzine kretanja osobinama i stanju ceste, pravo je vozača daočekuje i standardno stanje i osobine ceste, njezin učinkoviti nadzor i opskrbljenost sodgovarajućom cestovnom prometnom signalizacijom o zahtijevanom i potrebitom režimusigurne vožnje. I radi navedenog treba zaključiti da u konkretnom slučaju, bez obzira naintenzivno padanje kiše, postojeća vodena površina na lijevom prometnom traku, koju nijemoguće pravodobno identificirati, ne predstavlja na auto-cesti zapreku koju je optuženikmogao predvidjeti, pa stoga i zbog moguće pojave “vodenog klina” u prolazu preko tepovršine, smanjiti brzinu vožnje na oko 60 km/h, koja brzina je, kao sigurna u konkretnomprometnoj situaciji, više nego li dvostruko manja od dopuštene brzine vožnje auto-cestom.Županijski sud u Varaždinu, broj Kž.267/02 od 5. studenoga 2002. godine54. KAZNENO PRAVO – KAZNENA DJELA PROTIV OPĆE SIGURNOSTILJUDI I IMOVINE I SIGURNOSTI PROMETANepružanje pomoći osobi koja je teško tjelesno ozlijeñena u prometnoj nesreći(čl. 273. st. 1. Kaznenog zakona – Narodne novine br. 110/97, 27/98, 50/00, 129/00,51/01 i 105/04)Obilježja kaznenog djela iz čl. 273. st. 1. KZ.Izloženo pravno stajalište žalitelja pogrešno je, jer propis čl. 273. st. 1. KZ, a ukonkretnom slučaju riječ je o tom kaznenom djelu, što će biti nastavno obrazloženo, stavlja udužnost i obvezu svakom vozaču motornog vozila da pruži pomoć osobi teško tjelesno