Zbirka 1 (.pdf) - Pravosudna tijela Republike Hrvatske

3537. KAZNENO PRAVO – KAZNENA DJELA PROTIV SLOBODE I PRAVAČOVJEKA I GRAðANINA(čl. 122. st. 1. i 2. Kaznenog zakona – Narodne novine br. 110/97, 27/98, 50/00,129/00, 51/01 i 105/04)Pojam doma i poslovnog prostora, kao zaštitnih objekata kaznenog djela iz čl.122. KZ.Žalitelj nije u pravu kada se žali zbog pogrešno i nepotpuno utvrñenog činjeničnogstanja istovremeno prigovore istaknute po toj žalbenoj osnovi derivirajući u tzv. «neizravnu»povredu kaznenog zakona, očigledno onu iz toč. 1. čl. 368. ZKP, stajalištem da bi na temelju,po njegovu mišljenju pravilnih činjeničnih zaključaka, neovlašteno prodiranje optuženika upodrumsku prostoriju – kotlovnicu koju nesmetano koristi i drži zaključanom oštećenik koji uposlovnom prostoru u prizemlju zgrade obavlja ugostiteljski obrt i navedenu prostorijuuporablja za svoje potrebe, trebalo podvesti pod apstraktnu kaznenopravnu normu iz čl. 122.st. 1. KZ. Nastavno, u obrazloženju svoje žalbe žalitelj ukazuje kako u razlozima pobijanepresude prvostupanjski sud preusko ocjenjuje pojam zaštićenog dobra kao objektakaznenopravne zaštite, te upozorava da je optuženik, ne koristeći redovni pravni put da siomogući dostupnim ulazak kroz ovaj prostor do prostora koji on koristi kao skladište, svojuprotupravnu radnju ostvario znajući da prednju prostoriju drži u posjedu oštećenik i u kojusvrhu je drži.Suprotno žalbi, a sukladno opširno i sadržajno iznesenim razlozima pobijane presude,a koji u obrazloženju imaju i svoj sukus glede relevantnih odgovora na činjenična i pravnapitanja za pravilno i zakonito presuñenje u ovoj kaznenoj stvari (str. 7 odjeljak III – str. 8odjeljak VIII), te ih žalba, osim naprijed iznesenih prigovora, realno i ne nastoji dovesti usumnju, prvostupanjski je sud nakon savjesno provedenog kaznenog postupka, te ispravneocjene obrane optuženika, iskaza oštećenika i ostalih izvedenih personalnih dokaza, kao i onihu vidu isprava, najprije pravilno zaključio da konkretni prostor kotlovnice u podrumu zgradenavedene u činjeničnom opisu izreke optužnog prijedloga preuzetom u izreku presude nijeprostor koji bi pripadao oštećenikovu domu. Prihvaćajući takvu ocjenu i stajališteprvostupanjskog suda, obzirom na prigovore iz žalbe valja dodati kako je točno da objektzaštite kaznenog djela iz čl. 122. KZ, a u smislu st. 1., odista nije samo tuñi stan, nego i drugiprostori. Meñutim, pod tim se prostorima podrazumijevaju oni koji su namijenjeni ipripadajući za stanovanje, uključujući, primjerice drvarnice, praonice, smočnice, te podrume,ali isključivo u funkciji stanovanja. Konkretna podrumska prostorija - kotlovnica, premanjezinoj smještenosti u grañevini i funkciji, pri tome uzimajući kao istinite i vjerodostojneupravo one činjenice koje je u svojem iskazu kao svjedok naznačio oštećenik nema značenjedoma ni u smislu citirane kaznenopravne odredbe koja štiti njegovu nepovredivost u ranguvrijednosti zaštićene u čl. 34. Ustava RH, kao i čl. 12. Opće deklaracije o pravima čovjeka igrañanina, čl. 17. Meñunarodnog pakta o grañanskim i političkim pravima i u čl. 8.(Europske) Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.Takoñer, a što, konačno, ni žalba ozbiljnije ne dovodi u pitanje nevezanošću za pravnuocjenu djela od strane tužitelja, prvostupanjski je sud pravilno i utvrdio, te pravno zaključio usmislu odredbe st. 2. čl. 122. KZ kako predmetna prostorija nema niti pravno svojstvoposlovnog prostora, jer nije podvodljiva pod definiciju tog prostora iz čl. 2. Zakona o zakupuposlovnog prostora (Nar. nov., br. 91/96). U poslovni prostor ulaze poslovne zgrade, poslovneprostorije, garaže i garažna mjesta.Županijski sud u Varaždinu, broj Kž.376/05 od 11. listopada 2005. godine