Zbirka 1 (.pdf) - Pravosudna tijela Republike Hrvatske

47upravo zaključak o njihovu perfidnom obmanjivanju neodreñenog broja potencijalnihulagača. Svi zajmodavatelji, pa tako i oni koji su obuhvaćeni ovom presudom kao oštećenici,bilo izravno, bilo neizravno, posredstvom drugih osoba – roñaka, prijatelja ili znanaca, bili suuvjereni od optuženika kako im se pruža prigoda ulaganja novčanih sredstava kroz plasman, uvidu davanja zajma s visokim kamatama, u profitabilni investicijski program, a to je biloneistinito. Cjelokupno postupanje optuženika, može se kazati, u suvremenoj kaznenopravnojkazuistici, predstavlja tipični primjer sofisticiranog načina počinjenja kaznenog djelaprijevare.Dodatno, osnovom činjeničnih zaključka koje je donio prvostupanjski sud, navodi seda su optuženici postupali tako da je uloga svakog od njih u poduzetim radnjama produljenogkaznenog djela prijevare takvog značenja da je o svakom od njih ovisio uspjeh počinjenjadjela; oni su oboje vladali njegovim počinjenjem. Stoga je u prvostupanjskom postupkupravilno utvrñen njihov oblik sudioništva, a radi se o supočiniteljstvu, i sukladno tome, njihovoblik krivnje.Županijski sud u Varaždinu, broj Kž.267/03 od 17. veljače 2004. godine52. KAZNENO PRAVO – KAZNENA DJELA PROTIV OPĆE SIGURNOSTILJUDI I IMOVINE I SIGURNOSTI PROMETASadržaj svjesnog nehaja kod kaznenog djela iz čl. 272. st. 2. u vezi st. 1. KZ(čl. 272. Kaznenog zakona – Narodne novine br. 110/97, 27/98, 50/00, 129/00, 51/01 i105/04)Da bi se ponašanje optuženika, u objektivnom smislu odgovarajuće učinukaznenog djela iz čl. 272. st. 2. u vezi st. 1. KZ, moglo mu pripisati u krivnju u oblikusvjesnog nehaja, sviješću vozača moraju biti obuhvaćene sve okolnosti djela, djelo morabiti optuženiku predvidivo u okviru standarda dužne pažnje i optuženik se moralakomisleno odnositi prema mogućem nastupu posljedice.U nastavku obrazloženja, postavljajući hipotetsko pitanje da li je optuženik u opisanimuvjetima u kojima je došlo do prometne nesreće mogao predvidjeti da se ispred njega u istomsmjeru i to približno sredinom njegove kolničke trake kreće biciklist i stoga smanjiti brzinuvožnje kada je bio zaslijepljen, a potom opširno razmatrajući nedvojbeno nepropisnu vožnjuoštećenika na biciklu, prvostupanjski sud zaključuje kako optuženik “ u konkretnoj prometnojsituaciji nije mogao, niti bio dužan predvidjeti zapreku u vidu bicikliste koji se ne kreće pobiciklističkoj traci već po sredini njegove kolnički trake (obzirom na nedvojbeno utvrñenečinjenice o prethodnom načinu kretanja okr. i ošt. posve je razvidno da do ove prometnenesreće i pored činjenice što okr. u trenutku kada je bio zaslijepljen dugim svjetlima vozilakoju mu je nailazilo iz suprotnog smjera nije smanjio brzinu svoje vožnje ne bi došlo da seošt. kretao po biciklističkoj traci, a kako mu je to nalagao cit. prometni propis i zdravirazum), iz kojih razloga ovaj sud nije našao dokazanim da je okr. prekršio cit. prometnipropis iz čl. 26. st. 1. Zakona o sigurnosti prometa na cestama , shodno čemu je valjalodonijeti oslobañajuću presudu,…”