Zbirka 1 (.pdf) - Pravosudna tijela Republike Hrvatske

12467. KAZNENI POSTUPAK – APSOLUTNO BITNE POVREDEBitna povreda – u presudi nisu navedeni razlozi o odlučnim činjenicama(čl. 367. st. 1. toč. 11. Zakona o kaznenom postupku – Narodne novine br. 110/97,27/98, 58/99, 112/99 i 58/02)Sud prvog stupnja ostvario je ovu vrstu bitne postupovne povrede kada nije daoodgovore na pravna pitanja, uslijed, najprije izostanka reprodukcije i ocjene izvedenih,a proturječnih dokaza, potom davanja razloga za odbijanje dokaznih prijedlogaoptuženika, te i izostankom izlaganja razloga o činjenicama odlučnim za izbor vrste imjere kaznene sankcije.Naime, razloge za svoju odluku o postojanju kaznenih djela i krivnji svakogoptuženika glede supočinjenja kvalificiranih prijevara na štetu tvrtke “K.” d.o.o. V. i na štetutvrtke “B. N.” d.o.o. L. prvostupanjski je sud iznio za oba djela zajedno i krajnje sumarno (str.63 odjeljak II – str. 64 odjeljak III obrazloženja), najprije navodima da “polazeći od obranaokrivljenika, a povezujući ih sa podacima i činjenicama koje su slijedile iz materijalnihdokaza ukazivalo se kao nesporno i nedvojbeno da je od strane tvrtki A. e. i., A. T. i A. M. i.,a u kojim tvrtkama su I i II. okr. osnivači i ovlaštene osobe, u inkriminiranom razdoblju utvrtkama K. i B. N. bila preuzimana roba, u količini, vrsti i vrijednosti kako se to pobliženavodi u točkama 2) i 3) izreke ove presude koja nije plaćena”.Nastavno, prvostupanjski sud odista simplificirano razlaže subjektivnu stranukaznenih djela u pitanju, u vidu prijevarnih nakana optuženika, pozivom i osloncem na svojezaključke o postojanju subjektivnih činjenica kod kaznenog djela iz toč. 1) izreke pobijanepresude.Nakon toga slijedi logička konstrukcija u vidu konačnih zaključaka prvostupanjskogsuda da su optuženici, zajednički i temeljem podjele rada, rukovodili poslovanjem svojihfirmi, tako da stvarno ne postoji “različitost identiteta okrivljenika kao vlasnika – fizičkihosoba i njihovih firmi kao pravnih osoba”, pa “neovisno o tome tko je od zaposlenikakonkretno nabavio i preuzeo robu”, optuženici su ti koji su konkludentno doveli svojedobavljače u zabludu, koristeći svoje firme kao paravan za ostvarivanje vlastite koristi, kojusu, dovoñenjem drugih u zabludu, tako ih navodeći da na štetu tuñe imovine nešto učine,konačno i pribavili, počinivši u stjecaju kaznena djela iz čl. 224. s t. 4. u vezi st. 1. KZ.Ovakvim obrazloženjem prvostupanjski je sud propustio ocijeniti, s jedne strane, uodnosnim dijelovima uporne i dosljedne obrane oboje optuženika zajednički svedene natvrdnje kako je u trgovačkom društvu “A. e.-i.” d.o.o. odgovorna osoba bila opt. N. D., akonkretni pravni posao koji se odvijao s dobavljačem “K.” d.o.o. u okviru dugogodišnjeposlovne suradnje, da je zaključio nabavni referent D. K., dok je u trgovačkom društvu “A. –m. i.” d.o.o. odgovorna osoba bio opt. B. D. koji je kontaktirao s Z. N., takoñer u okvirupostojeće poslovne suradnje, a u konkretnom pravnom poslu sudjelovale su i ovlaštene osobeJ. B. i Lj. M., te, s druge strane, iskaze zakonskih zastupnika oštećenika Ž. K. i Z. N. Osimtoga, iskazi ovih svjedoka i to Ž. K., na glavnoj raspravi od 10. listopada 2001. godine, te Z.N. na glavnoj raspravi od 17. prosinca 2001. godine, za koje se u pobijanoj presudi navodi dasu pročitani, u razlozima za predmetna kaznena djela uopće nisu sadržajno reproducirani, paniti ocijenjeni, iako je iz naprijed navedenih zapisnika razvidno da ovi personalni dokazi nosečinjenice koje dijelom potvrñuju a dijelom bitno proturječe obranama optuženika.