Zbirka 1 (.pdf) - Pravosudna tijela Republike Hrvatske

2425. KAZNENO PRAVO – STJECAJ KAZNENIH DJELAPrividni stjecaj kaznenih djela – inkluzija(čl. 60. Kaznenog zakona – Narodne novine br. 110/97, 27/98, 50/00, 129/00, 51/01 i105/04)Krivično djelo krivotvorenja znakova za vrijednost iz čl. 149. st. 3. OKZRH (sada275. st. 1. KZ), nabavom i uporabom lažnog vrijednosnog papira – bankarske garancije«na prvi poziv» i kazneno djelo pokušaja prijevare iz čl. 224. st. 4. u vezi st. 1. i čl. 33.KZ, stoje u odnosu značajnijeg i potisnutog kaznenog djela, koje potisnuto djelopokušaja prijevare, opisano kao uporaba lažnog vrijednosnog papira, je samo olakšalo iomogućilo počinjenje krivičnog djela krivotvorenja znakova za vrijednost, te stoga samoslijedi potonje, glavno djelo, kao način njegove realizacije i stoji prema njemu u odnosuprividnog stjecaja u obliku inkluzije, nekažnjivog pratećeg kaznenog djela.No, nastavno na utvrñenje pravilnosti činjeničnih utvrñenja u pobijanoj presudi, ovajsud drugog stupnja je oficioznim ispitivanjem pobijane presude ustanovio postojanje povredekaznenog zakona na štetu optuženice iz čl. 368. toč. 4. ZKP.Naime, sud prvog stupnja je, prema pravnom stajalištu ovog suda drugog stupnja,pogrešno djelatnost optuženice, opisanu u toč. 1) i 2) izreke presude, za koju ju je proglasiokrivom označio kao stjecaj kaznenih (krivičnih) djela krivotvorenja znakova za vrijednost izčl. 149. st. 3. OKZRH i pokušaja prijevare iz čl. 224. st. 4. u vezi st. 1. i čl. 33. KZ, sveobzirom da u pogledu obje točke izreke pobijane presude ova kaznena djela stoje u odnosuprividnog stjecaja, u obliku inkluzije – nekažnjivog pratećeg kaznenog djela.Konkretnim je krivičnim djelima krivotvorenja znakova za vrijednost iz čl. 149. st. 3.OKZRH, predmet na kojem je i kojim je djelo počinjeno, u oba modaliteta počinjenja,pribavljanjem i uporabom lažnog vrijednosnog papira - bankarske garancije, koja posebice sklauzulom "na prvi poziv" u smislu odredbi čl. 1087. Zakona o obveznim odnosima, u sebiinkorporira pravo korisnika garancije da svoje potraživanje ostvari od banke, izdavateljagarancije, gdje banka – izdavatelj garancije, nema prava isticati nikakve prigovore, te se time,u financijskom smislu, značenjem i sadržajem približava funkciji sredstva plaćanja, obziromda se obveza iz garancije ispunjava u novcu – čl. 1084. Zakona o obveznim odnosima. Stoga,stavljanje u "optjecaj" takve lažne bankarske garancije, s ciljem dovoñenja druge osobe uzabludu, iako predstavlja radnju počinjenja, u idealnom stjecaju, dvaju kaznenih (krivičnih)djela, no ista stoje u odnosu značajnijeg i potisnutog kaznenog djela, tako da značajnijekrivično djelo, krivotvorenja znakova za vrijednost iz čl. 149. st. 3. OKZRH u sebi inkludirakazneno djelo pokušaja prijevare iz čl. 224. st. 4. u vezi st. 1. i čl. 33. KZ. Ovdje jeinkludirano kazneno djelo pokušaja prijevare olakšalo i omogućilo počinjenje krivičnog djelakrivotvorenja znakova za vrijednost, te stoga samo slijedi potonje, glavno djelo, kao načinnjegove realizacije.Ovo sve poglavito stoga, što i opis okolnosti koje tvore obilježja kaznenog (krivičnog)djela iz izreke presude, upućuju na zaključak o pretežnom stavljanju naglaska na opis radnjikoje tvore radnju počinjenja i opis odreñujućih obilježja krivičnog djela iz čl. 149. st. 3.OKZRH - pribavljanja i upotrebe lažne bankarske garancije, gdje je i uporaba lažne bankovnegarancije odreñena i kao radnja dovoñenja u zabludu potencijalnog kreditora, bez opisa drugihokolnosti, pored sadržaja namjere optuženice, koje bi pobliže odreñivale i ispunjavale sadržaj