Zbirka 1 (.pdf) - Pravosudna tijela Republike Hrvatske

41Stoga žalitelj nije u pravu ni kada se žali zbog povrede kaznenog zakona, tvrdnjom daje materijalni zakon povrijeñen u pitanju iz čl. 368. toč. 1 ZKP, kao pogrešna pravna ocjenapostojanja, odnosno nepostojanja posebnog razloga isključenja protupravnosti iz čl. 203. KZ,jer nema kaznenog djela kad se radi o klevetničkom sadržaju koji je učinjen dostupnimdrugima u javnoj informaciji obavljanjem novinarskog posla u svrhu zaštite opravdanihinteresa, a u konkretnom slučaju to je zdravlje ljudi ugroženo nekvalitetnom pitkom vodom,pa da iz načina njegova izražavanja u novinskom članku i neprihvatljivog postupanja privatnetužiteljice u odnosu prema javnosti, jasno proizlazi da nije imao za cilj naškoditi časti i ugleduprivatne tužiteljice.Navedena povreda kaznenog zakona, po stajalištu ovog suda drugog stupnja, nijeostvarena, budući je smisao odredbe čl. 203. KZ stvaranje povoljnih uvjeta obavljanja inovinarskog rada bez rizika kaznenopravne sankcije na kritičko pisanje. Meñutim novinarsnosi, uz moralnu i kaznenu odgovornost ako iznosi poznate mu neistine, pa nema opravdanjanjihovo korištenje “u višem interesu”, jer je neistina uvijek neistina, neovisno o kome i ukojoj djelatnosti je iskazana. Razmjernost zaštite časti i ugleda s jedne, te zaštite slobodeizražavanja, s druge strane, ne tolerira neistinu i senzacionalizam u novinarskom izvješćivanjupreko prihvatljivih granica lediranja časti i ugleda drugih, čak kada i njihovo ponašanjezaslužuje kritiku, jer ta kritika neophodno mora težiti istinitosti i objektivnosti.Iznošenjem inkriminiranih neistina na račun privatne tužiteljice, očito frustrirannjezinim ponašanjem, dakako, prema činjeničnom stanju koje je i kakvo je utvrdioprvostupanjski sud, jer samo ono može biti predmetom ispitivanja pravilne primjene zakona,žalitelj nije postupao u zaštiti javnog interesa, kada je prekoračio naprijed naznačenu granicu,pa iz njegova načina pisanja ne proizlazi, a poglavito ne jasno u smislu zahtjeva zakona, danije imao za cilj, uz ostale opravdane ciljeve, naškoditi i časti i ugledu privatne tužiteljice.Županijski sud u Varaždinu, broj Kž.199/04, od 13. srpnja 2004. godine45. KAZNENO PRAVO – KAZNENA DJELA PROTIV BRAKA, OBITELJI IMLADEŽIRazlika izmeñu odbijanja zaposlenja i time izbjegavanja davanja uzdržavanja iodbijanja izvršenja takve obveze(čl. 209. st. 1. Kaznenog zakona – Narodne novine br. 110/97, 27/98, 50/00, 129/00,51/01 i 105/04)Postoji razlika izmeñu alternativno propisanih radnji počinjenja ovog kaznenogdjela, stvaranjem situacije, jednim od primjerice propisanih oblika ponašanjaoptuženika, da optuženik nema izvora za plaćanjem dužnog uzdržavanja; te odbijanjemplaćanja u situaciji kada ovaj ima izvore zarade, ali usprkos tome odbija izvršiti obvezuplaćanja.U prvom redu, nije točna tvrdnja iz žalbe, da se okrivljeniku stavlja na teret da jeizbjegavao zaposlenje, već mu se stavlja na teret da je odbijao davati dužno uzdržavanje zamaloljetnu kćerku, a bio je u mogućnosti to činiti. Izbjegavanje zaposlenja je takovomaliciozno ponašanje, koje se svjesno čini u cilju izbjegavanja plaćanja dužnog uzdržavanja,dakle, izbjegavanje uzdržavanja ima sasvim drugi značaj od odbijanja davanja uzdržavanja.