Zbirka 1 (.pdf) - Pravosudna tijela Republike Hrvatske

141rješenjem suda od 17. veljače 2005. godine (list 221 spisa) uz upozorenje da će se raspravaodržati u njegovoj odsutnosti u koliko na istu neće htjeti pristupiti.Unatoč takovih podataka, a prvenstveno činjenici da se okrivljenik nalazi naizdržavanju kazne zatvora u Kaznionici u Lepoglavi i da je sud prije početka glavne raspravedobio obavijest da je okrivljenik pokušao suicid i da je zbog toga otpremljen u Bolnicu uZagreb, sud je donio rješenje na raspravi od 9. ožujka 2005.godine, da će se glavna raspravaodržati bez nazočnosti okrivljenika, budući se radi o skraćenom postupku, te budući da seokrivljenik na glavnoj raspravi očitovao o krivnji, da se branio šutnjom, pa su na toj glavnojraspravi kao dokaz pročitane fotokopije medicinske dokumentacije za okrivljenika, nalaz imišljenje Psihijatrijske bolnice Vrapče – Centra za forenzičku psihijatriju sa dopunom, nalazai mišljenja psihijatrijskog vještaka dr med A. R., izvršen uvid u imovinske podatke i podatkeiz kaznene evidencije za okrivljenika, nakon čega je prisutni Općinski državni odvjetnik u I.izmijenio činjenični opis optuženja i pravnu kvalifikaciju u odnosu na sva kaznena djela kojasu okrivljeniku optužnim prijedlozima stavljena na teret, time da je u zapisniku konstatirano, anakon što je državni odvjetnik izmijenio činjenični opis i pravnu kvalifikaciju djela, da«budući da okr. nije pristupio na glavnu raspravu primivši na ranijoj glavnoj raspraviupozorenje da će se glavna rasprava održati bez njegove nazočnosti u koliko na istu nepristupi, budući da se radi o skraćenom postupku, jer se očitovao o krivnji, te se braniošutnjom, nije se mogao očitovati o činjeničnim izmjenama ODO-a», nakon čega je dokaznipostupak proglašen završenim, te je održan završni govor državnog odvjetnika, nakon čega jeglavna rasprava zaključena, a pobijana presuda izrečena i objavljena.Meñutim, u razlozima pobijane presude, sud prvog stupnja uopće ne daje razloge da jeglavna rasprava od 9. ožujka 2005. godine održana u odsutnosti okrivljenika, iako jeočigledno, prema stanju spisa da okrivljenik nije niti mogao prisustvovati navedenoj glavnojraspravi, kada je prije početka glavne rasprave bio otpremljen u Zatvorsku bolnicu u Zagrebu,što je i kao nesporno utvrñeno tijekom postupka, a kako je to već naprijed navedeno uobrazloženju ovog ukidnog rješenja.Uostalom, sud je zanemario činjenicu, da se okrivljenik nalazi na izdržavanju kaznezatvora u Kaznionici u Lepoglavi, i s obzirom na takav svoj status da nije bio niti u prilicislobodno i po vlastitoj volji odlučiti da li će doći ili ne na zakazanu glavnu raspravu na dan 9.ožujka 2005. godine. Osim toga, iz navedenih podataka dakle proizlazi da je okrivljenikpokušao suicid, što je i konstatirano na zapisniku sa navedene glavne rasprave, meñutim, sudprvog stupnja se uopće ne osvrće niti na odredbu čl. 307. st. 1. ZKP, koja kaže da će se glavnarasprava održati u odsutnosti onog okrivljenika koji se sam stavi u položaj ili stanje uslijedkojeg nije mogao biti nazočan glavnoj raspravi. Sud prvog stupnja se o sadržaju te odredbeuopće nije izjašnjavao kao što nije niti jednom riječju obrazložio da li su doista bili ispunjenizakonski uvjeti iz čl. 441. st. 3. ZKP, da se rasprava održi u odsutnosti okrivljenika.S obzirom da na takvo stanje spisa i s obzirom na nedostatke u obrazloženju pobijanepresude, nema sumnje, da je na opisani način povrijeñeno pravo obrane okrivljenika u ovomkaznenom predmetu, kao jednog od temeljnih ljudskih prava, koje je i zaštićeno i UstavomRepublike Hrvatske i ratificiranim odnosnim izvorima meñunarodnog i europskog prava, paje tako u čl. 29. st. 2. Ustava Republike Hrvatske razrañen i položaj okrivljenika, kojiobuhvaća i pravo svakog da mu se sudi u njegovoj nazočnosti. U konkretnom je slučaju, izrazloga koji su naprijed opisani, očigledno okrivljeniku uskraćena prisutnost na glavnojraspravi i mimo njegove volje, povrijeñeno je dakle njegovo pravo obrane, kako on toosnovano ističe u svojoj žalbi, na kojoj raspravi su i izmjenom činjeničnog i pravnog opisa