Zbirka 1 (.pdf) - Pravosudna tijela Republike Hrvatske

1819. KAZNENO PRAVO – SUDIONICIOdnos izmeñu supočiniteljstva i sudioništva pomaganjem prema teoriji vlasti naddjelom(čl. 35. st. 3. i 4. Kaznenog zakona – Narodne novine br. 110/97, 27/98, 50/00, 129/00,51/01 i 105/04)Radnje koje su sudjelujući u počinjenju kaznenog djela teške krañe poduzeli III iIV optuženi (čuvanje straže i čekanje u automobilu) nisu radnje počinjenja togkaznenog djela, niti bitno pridonose počinjenju istoga, usprkos utvrñenju suda prvogstupnja o prethodnoj zajedničkoj odluci o počinjenju djela i naknadnoj podjeli otuñenognovca, jer ti optuženici nisu imali vlast nad djelom, u smislu da bi njihov doprinos, posvojoj naravi tek pomagateljski, predstavljao uvjet bez kojeg predmetno djelo ne bimoglo biti počinjeno.Ovaj sud drugog stupnja, pak po službenoj dužnosti nalazi da je na štetu III opt. I. P. iIV opt. D. K., kazneni zakon povrijeñen po pitanju iz toč. 4. čl. 368. ZKP-a, jer je u pogledukaznenog djela koji je predmet optužbe primijenjen zakon koji se ne može primijeniti.Naime, pogrešno se ukazuje pravno stajalište suda prvog stupnja da su III opt. I. P. iIV opt. D. K. zajedno s I opt. Z. N. i II opt. V. Ž., supočinitelji kaznenog djela teške krañe izčl. 217. st. 1. toč. 1. KZ u vezi čl. 216. st. 1. KZ opisanog u izreci pobijane presude, a na kojepravno pitanje taj sud daje odgovor na str. 15., odjeljak IV obrazloženja pobijane presude,smatrajući dostatnim postojanje zajedničke odluke svih suoptuženika o počinjenu djela,zajedničkim djelovanjem, podijeljenim ulogama u izvoñenju provalne krañe te protupravnomprisvajanju novca.Prema pravnom stajalištu ovog suda drugog stupnja, III opt. I. P. i IV opt. D. K. jesusudionici u počinjenju predmetnog kaznenog djela, ali ne kao supočinitelji, već kaopomagatelji, budući su oni već i prema činjeničnom opisu djela izreke pobijane presude, tesukladno tom opisu, utvrñenom činjeničnom stanju u prvostupanjskoj presudi, temeljemprovedenog kaznenog postupka, nedvojbeno pridonosili njegovu počinjenju, ali istodobno nevladajući počinjenjem tog djela, što ih u smislu odredbe st. 4. čl. 35. KZ definitivno odreñujepomagateljima.Stoga, u konkretnoj djelatnosti III opt. I. P. i IV opt. D. K., da bi bili supočinitelji uzelemente koje valjano ističe prvostupanjski sud, nedostaje daljnji bitan element zajedničkogpočinjenja djela – vlast nad djelom. Naime, njihove činjenično opisane, te u postupkudokazane radnje bile su izvan zakonskog bića ovog kaznenog djela. Konačno u vrijeme kad suI i II optuženici radili i ostvarivali obilježja bića kaznenog djela teške krañe, III optuženik ječuvao stražu ispred Župnog ureda, a IV optuženi se nalazio u automobilu, te su svojimradnjama samo dali doprinos za ostvarenje djela I i II optuženika, ali ne u smislu, opsegu iznačenju da bi njihove radnje predstavljale uvjet bez kojeg predmetno djelo ne bi moglo bitipočinjeno.Zaključno, supočinjenje djela, osim što uključuje zajedničku odluku o djelu i njegovupočinjenju, zahtjeva i na toj osnovi zajedničko počinjenje djela, čega kod III i IV optuženikanema, budući se ne uključuju u ostvarenje bića djela u bilo koji odlučujući način, niti njimevladaju.