Zbirka 1 (.pdf) - Pravosudna tijela Republike Hrvatske

60okrivljenika, jer su i tu postojale tri verzije u pogledu koncentracije alkohola, da je okrivljeniku trenutku prometne nesreće imao koncentraciju alkohola u krvi 0,56 g/kg, pozivajući se kodprimjene ovog načela i kod ocijene nalaza i mišljenja i prometnog i sudsko-medicinskogvještaka i na iskaz svjedokinje N. P., koja je u svom iskazu navela da je vidjela svjetla izsuprotnog smjera.Naime, načelo "in dubio pro reo" koje je primijenio u konkretnom slučaju sud prvogstupnja, kako je to naprijed navedeno, može se primijeniti, prema shvaćanju ovog sudadrugog stupnja, i primjenom tog načela ocijeniti sve odlučne činjenice tek onda, kada seiscrpe sve mogućnosti dokazivanja postojanja, odnosno, nepostojanja neke odlučne činjenice,u konkretnom slučaju, to je pitanje razloga zašto je okrivljenik postupio na način kako tonavodi prometno-tehnički vještak u svom nalazu i mišljenju i kod toga daje tri mogućarazloga za takvo postupanje: alkohol, umor i nailazak vozila iz suprotnog smjera, i u pogleduokrivljenikove alkoholiziranosti sudsko-medicinski vještak dr. B. B., dajući takoñer trirazličita podatka, a o kojoj alkoholiziranosti ovisi okrivljenikova sposobnost za upravljanjevozilom prije same prometne nesreće, ali i pravna kvalifikacija djela.Dakle, sud prvog stupnja je bio dužan, da bi mogao primijeniti navedeno načelo "indubio pro reo", provesti rekonstrukciju na licu mjesta pod istim okolnostima pod kojima sedogodila predmetna prometna nesreća, kako se to pravilno ističe u žalbi državnog odvjetnika,a isto je tako bio dužan saslušati i toksikologa specijalistu koji bi se odreñeno izjasnio ookrivljenikovoj alkoholiziranosti u vrijeme prometne nesreće, a time bi se izjasnio i ookrivljenikovoj sposobnosti za sigurno upravljanje osobnim automobilom kojim je upravljaou vrijeme nesreće.Županijski sud u Varaždinu, Kž.115/01, od 8. svibnja 2001. godine2. KAZNENI POSTUPAK – UVODNE ODREDBEOdstupanje od načela materijalne istine(čl. 8. st. 2. Zakona o kaznenom postupku - Narodne novine br. 110/97, 27/98, 58/99,112/99 i 58/02)Utvrñivanje okolnosti prijašnjeg usklañenog života optuženika sa zakonimatreba utvrditi pribavljanjem i čitanjem izvoda iz kaznene (prekršajne) evidencije.Polazeći ponajprije od ovdje odlučnog pitanja, dokaznog sredstva kojim se dokazuječinjenica predviñena u čl. 56. st. 2. KZ (okolnosti u kojima je počinitelj živio prije počinjenjakaznenog djela i usklañenost njegova ponašanja sa zakonima) i odredbe čl. 321. st. 6. ZKP,valja zaključiti kako ovdje Zakon o kaznenom postupku odstupa od načela materijalne istine,predviñajući ovdje posebno formalno dokazno pravilo kojim se dokazuje ranija (kasnija)osuñivanost okrivljenika. Slijedom navedenoga, prigovori potpunosti činjeničnih utvrñenjačinjenica odlučnih za odluku o kaznenoj sankciji, koji se svode na tvrdnje, nepotkrijepljeneikakvim dokazima, o problemima u ponašanju obojice okrivljenika, o njihovoj ranijoj"evidentiranosti" kao počinitelja kaznenih djela, o višekratnom izricanju odgojnih mjera (očemu nema traga u izvodu iz kaznene evidencije, slijedom čega, argumentom a contrario iz čl.85. KZ i čl. 473. ZKP, valja ustvrditi kako su nastupili učinci rehabilitacije), ne čine