Zbirka 1 (.pdf) - Pravosudna tijela Republike Hrvatske

4651. KAZNENO PRAVO – KAZNENA DJELA PROTIV IMOVINEKazneno djelo prijevare, supočinitelji tog kaznenog djela(čl. 224. Kaznenog zakona – Narodne novine br. 110/97, 27/98, 50/00, 129/00, 51/01 i105/04)Optuženici su, kao supočinitelji, počinili produljeno kazneno djelo kvalificiraneprijevare, vladajući nad djelom, kada su na sofisticirani način, širili krugzajmodavatelja, posredstvom drugih osoba, prikazivanjem ulaganja, kao profitabilnoginvesticijskog programa, čime su oštećenike doveli u zabludu, a potom djelomičnimisplatama oštećenicima, ove održavali u zabludi, pribavljajući tako sebi protupravnuimovinsku korist, za postojanje koje je neodlučna svrha u koju su ta sredstva utrošena.Suštinski, naprijed analizirani prigovori u žalbama optuženika imaju za cilj opravdatinjihovu temeljnu tezu da nesporne obveze, kao grañanskopravne dužnosti, kada se neispunjavaju, ne mogu same po sebi predstavljati obvezu pod prijetnjom kaznenopravnesankcije, budući se radi o izričitom grañanskopravnom odnosu.Na istaknuto valja kazati kako je odista neophodno da se treba raditi o takvimponašanjima, a da bi ona mogla biti kažnjiva, koja je zakonodavac inkriminirao kao kaznenodjelo prijevare, što u sebi sadrži nedvojbena i izvjesna utvrñenja da su radnjama počinjenja,počinitelji kod drugih ostvarili pogrešne predodžbe o nekim činjenicama (ispunjenja ugovorao zajmu, uz mogućnost povrata ugovorenih sredstava i prije neodreñenog roka ispunjenja,mjesec dana nakon jednostranog odustanka od ugovora), odnosno održavao ih u zabludi kadaoni već imaju takve pogrešne predodžbe, a sve s ciljem pribavljanja protupravne imovinskekorist, uz posljedice šteta na imovini oštećenika.U konkretnim je slučajevima, nakon pozorne analize objektivnih činjenica,prvostupanjski sud upravo tako – nedvojbeno i izvjesno, utvrdio odlučne subjektivnečinjenice ponašanja žalitelja opt. N. D. i opt. B. D. koje tvore njihovu izravnu namjeru kaokrivnju, time da je u intelektualnoj strani ta namjera, što je prvostupanjski sud takoñerpravilno zaključio, bila prisutna u inkriminirano vrijeme kod radnji počinjenja prijevara, što jeodlučno, te kasnije, što je, opet, okolnost djela, slijedom čega su u svemu točni zaključciprvostupanjskog suda da su optuženici svoje produljeno kazneno djelo prijevare ostvarili nanačin opisan u toč. 1) izreke pobijane presude.Budući, je dakle, ugovaranjem zajmova o kreditu na opisani način, te primanjemgotovog novca oštećenika od strane optuženika, uz samo pojedinačne isplate sredstavazajmodavateljima, koje su bile u funkciji daljnjih prijevarnih radnji, upravo onako kako je toutvrdio prvostupanjski sud, pribavljena znatna imovinska korist, a oštećenicima jeprouzročena znatna šteta, pa se može navesti kao okolnost djela, da je ona u presudi ostala uukupnom iznosu od 4.800.045,17 kn, ne opstoji ni žalbena tvrdnja kako takve koristi nema.Naime, za ostvarenje tih elemenata djela u pitanju, irelevantno je u koje su svrhe i namjeneoptuženici nepripadnu dobit zadržali i iskoristili, kada su to svakako učinili za sebe, jer su,konačno, oni jedini i isključivi vlasnici i osnivači tvrtki u pitanju.Na daljnje prigovore iz žalbi gdje se pobrajaju osobe, uz citiranje segmenata njihovihsvjedočkih iskaza, s kojima ni jedan od optuženika nije bio u izravnom kontaktu, pa suugovori o zajmu zaključivani putem punomoćnika ili zakonskih zastupnika, tako da, motrištasu žalitelji, oni njih nisu ni bili u prilici dovesti u zabludu, potrebno je odgovoriti da je uprvostupanjskom postupku nedvojbeno utvrñeno na koji su način optuženici širili krugzajmodavatelja, što opt. N. D. u svojoj obrani naziva “usmenom predajom”, iz čega slijedi