09.01.2014 Views

ČINJENICE I TUMAČENJA Dva razgovora sa Latinkom Perović

ČINJENICE I TUMAČENJA Dva razgovora sa Latinkom Perović

ČINJENICE I TUMAČENJA Dva razgovora sa Latinkom Perović

SHOW MORE
SHOW LESS

Create successful ePaper yourself

Turn your PDF publications into a flip-book with our unique Google optimized e-Paper software.

nija zbog dominantnog dogmatizma u njoj, ali i zbog permanentnog<br />

ideološkog pritiska Sovjetskog Saveza. Zato je, kako su<br />

u svojim knjigama opi<strong>sa</strong>li Milan Kangrga, Ivo Kuvačić, Mihailo<br />

Marković, veza kritičke inteligencije i partije bila dvostruka, i<br />

javna i tajna. Za moju generaciju, koja je gimnazijsko školovanje<br />

započela u prvoj godini posle Drugog svetskog rata, to su bili<br />

ljudi iz dve sfere, politike i nauke. Meñutim, danas, kada čitam<br />

doktorske disertacije svojih mlañih kolega, shvatam koliko<br />

su oni bili povezani: Petar Stambolić i Mihailo Marković, Veljko<br />

Vlahović i Andrija Krešić... To je jedno jezgro čiji razvoj tek<br />

treba istraživati. Sa jednim jezgrom, onim u XIX veku, započele<br />

smo naš razgovor. Da li je ovde uopšte i bilo više jezgara? Odgovor<br />

na to pitanje je veoma važan zbog <strong>sa</strong>držaja i karaktera sukoba,<br />

i zbog njihovog ishoda... Posebno su značajni memoari<br />

Mihaila Markovića, jednog od vodećih intelektualaca u Srbiji.<br />

Roñeni Beograñanin, ilegalac, partizan, jedno vreme na radu u<br />

JNA, šahovski velemajstor, zaljubljenik u muziku, putnik po<br />

svetu od 1953. godine, profesor <strong>sa</strong> doktoratima u Beogradu i<br />

Londonu, naučnik, dobitnik nagrada za svoje knjige iz logike...<br />

Njegovi su memoari presek istorije generacije koja je posle Drugog<br />

svetskog rata iznedrila i političku i intelektualnu elitu u<br />

Srbiji. Jednima je pripala vlast, drugima znanje. Svi su oni učestvovali<br />

u oslobodilačkom ratu i od svoje rane mladosti pripadali<br />

Komunističkoj partiji. Prve razlike meñu njima pojavile su se<br />

u gledanju na mogućnosti socijalizma u Jugoslaviji, da bi u središte<br />

razlika došli pre svega tržišna privreda i decentralizacija<br />

zemlje. U krajnjem ishodu, postavljalo se pitanje odno<strong>sa</strong> prema<br />

izvornim načelima revolucije. Marković smatra da su najvažnije<br />

manifestacije udaljavanja od tih načela, Titovo deklari<strong>sa</strong>nje<br />

kao Hrvata na VIII Kongresu SKJ, privredna reforma i<br />

udaljavanje Alek<strong>sa</strong>ndra Rankovića iz vrha jugoslovenske partije<br />

i države. Njegova intelektualna i politička evolucija je<br />

veoma karakteristična. U mladosti protivnik „dijamatovca“ Dušana<br />

Nedeljkovića, on je u starosti bliži njemu nego zagrebačkom<br />

delu Praksi<strong>sa</strong>. Iako se stranački udaljio od Dobrice Ćosića,<br />

<strong>sa</strong> kojim je bio veoma blizak u vaninstitucionalnoj opoziciji koja<br />

se stvara praktično od 1966. godine, Marković mu je u svojim<br />

memoarima veoma blizak u razumevanju srpskog pitanja i na-<br />

281

Hooray! Your file is uploaded and ready to be published.

Saved successfully!

Ooh no, something went wrong!