MANJINE I MEDIJI NA ZAPADNOM BALKANU - RRPP

Pri ocjenjivanju kvaliteta podnesenih prijava, Savjet je obavezan da u obzir uzme veći broj
kriterija koji su direktno povezani sa očuvanjem kulturne raznolikosti i zadovoljavanja
potreba publike: „... žanrovska i tematska raznovrsnost programskih sadržaja, procenat učešća
programa izvorno proizvedenih na makedonskom jeziku ili na jezicima manjinskih etničkih
zajednica..., zastupljenost programa koji će tretirati događaje i dešavanja od značaja za
područje na kojem se emituje program..., zastupljenost programa kojima se podstiče razvoj i
očuvanje nacionalne kulture..., drugi ponuđeni uslovi koji doprinose unapređenju pluralizma u
radiodifuznoj djelatnosti, podsticanje lojalne konkurencije i kvalitetnije ostvarenje prava na
informisanje, odnosno potrebe publike na odgovarajućem području“ (član 51).
Pored zakonskih odredbi o uslovima i kriterijima u režimu dodjele dozvola, Savjet za
radiodifuziju ima usvojene i podzakonske akte koji imaju za cilj posticanje pluralizma medija
i raznovrsnost sadržaja među kojima se izdvajaju: Pravilnik o formatima radio i televizijskih
programskih servisa i Pravilnik o promjeni odredbi povezanih sa zaštitom i njegovanjem
kulturnog identiteta.
2.4. Stanje tržišta
Svi mediji danas rade u tržišnom okruženju u kojem postoji vrlo jaka konkurencija. Kao
rezultat toga, kod svih (posebno kod komercijalnih medija) postoji jak pritisak za sticanje što
veće publike i što više prihoda od reklama i sponzorisanja. Čak i javni radiodifuzeri, iako se
finansiraju od pretplate ili od radiodifuzne takes i ograničeni su u obimu reklamiranja,
osjećaju jak pritisak tržišta za ostvarenje što veće gledanosti.
Tržišni uticaji posebno su izraženi kod medija manjih etničkih zajednica, jer su njihova
publika mali segmenti „tržišta“ i najčešće nisu puno privlačni za oglašivače. To posebno
vrijedi za Makedoniju, gdje postoji podjela medijskog tržišta po jezičkoj liniji. Naime,
Albanci, Turci, Romi i Vlasi koji žive u Makedoniji govore jezik koji razumiju uglavnom
članovi njihove etničke zajednice, ali ne i Makedonci. Prema tome, komercijalni mediji koji
objavljuju sadržaj na ovim jezicima imaju daleko manju publiku za razliku od medija na
makedonskom jeziku koji mogu doći do šire publike jer makedonski jezik razumiju i govore
sve etničke zajednice. To stvara probleme pogotovo medijima manjih etničkih zajednica jer
oni nisu puno zanimljivi za oglašivače i ne mogu privući dovoljno novca od oglašavanja. S
ovim problemima u posljednjih nekoliko godina suočavaju se i radiodifuzni i štampani mediji
na jezicima etničkih zajednica.
Iskustvo primjene Zakona o radiodifuznoj djelatnosti iz 1997. pokazalo je da privatni
radiodifuzeri manjih zajednica teško mogu opstati na tržištu jer oglašivači nisu bili
zainteresovani za njihovu publiku. Zato je novim zakonom (iz 2005. godine) uveden treći,
neprofitni sektor, 87 te je predviđena mogućnost da se dio javnih radiostanica na lokalnom
nivou koje emituju programe etničkih zajednica transformišu u neprofitne radiodifuzere. Ali
transformacija nije provedena u očekivanom smjeru, odnosno, na zahtjev samih javnih
lokalnih radija. Savjet je donio odluku da se isti privatizuju, pri čemu se proces privatizacije
uspješno završio u samo četiri radija, među kojima ne postoji niti jedan koji emituje program
na jezicima manjinskih zajednica. S druge strane, neprofitni radio kao novi medijski segment
koji može služiti za zadovoljavanje potreba manjinskih zajednica takoreći se nije uopšte
87 Pretpostavljalo se da su neprofitni radiodifuzeri dobra mogućnost za obogaćivanje jezičke i kulturne
raznolikosti, jer se za njih plaća manja nadoknada za dozvolu i za frekvenciju a njihov glavni izvor finansiranja
su donacije i grantovi.
185