MANJINE I MEDIJI NA ZAPADNOM BALKANU - RRPP

ljudskih resursa ova je redakcija od 10 uposlenih ostala samo na jednom novinaru. Srpska,
bošnjačka i vlaška redakcija imaju po troje uposlenih novinara iako su u prošlosti imale
između 10 i 15 novinara. Po svjedočenju novinara, malobrojni kadar ih ograničava u
organizacijskom i programskom smislu riječi, tako da ove male redakcije ne mogu da
opravdaju osnovni razlog postojanja. Zaposleni u jednoj redakciji kaže: „U prošlosti smo
imali samo jednu emisiju od 30 minuta a imali smo 12 do 14 novinara. U međuvremenu, u
svim redakcijama je došlo do smanjenja broja zaposlenih i to je veliki hendikep – sada
pravimo tri emisije, tako da nam dolazi da pravimo po jednu emisiju nedjeljno. Mislim da su
ranije emisije imale raznovrsniji sadržaj. Četrnaest novinara će svakako da donese više tema...
Problem je i poznavanje jezika, i da želimo sada da angažujemo nove kadrove, vrlo mali broj
ljudi zna naš jezik. Ti koji ga znaju teško da bi željeli da budu novinari.“ 140
U okviru Drugog programskog servisa, u nešto boljoj situaciji kada se govori o ljudskim
resursima je turska redakcija, u kojoj je zaposleno 10 novinara. Ipak, ona na raspolaganju
dnevno ima dva sata i 30 minuta programa, za koji 10 zaposlenih nije dovoljno. Redakcija na
albanskom jeziku ima 75 zaposlenih i suočava se sa manjim problemima. Svi intervjuisani
sagovornici su saglasni da redakcije najmanjih zajednica na MRTV, radi nedovoljnog broja
kadra, ne mogu adekvatno zadovoljiti programske potrebe (informativne, edukativne,
kulturne) svoje zajednice. Isto tako, radi organizacijske podređenosti, programska šema u
kojoj su oni postavljeni ne odgovara njihovim potrebama. Glavni problem je što nemaju
program svaki dan, nego tri dana u nedjelji po pola sata. Ne mogu prikladno da razvijaju
informativni program zbog toga što trebaju objavljivati vijesti koje su već stare. Ako se neki
događaj, važan za njihovu zajednicu, desi u utorak, a program im je u srijedu, tada
informativna funkcija nema smisla. Pored toga, termini u kojima se emituju ovi programi
nemaju televizijsku relevantnost jer se emituju u vrijeme koje je daleko od udarnog termina
televizije. Oni imaju probleme da održe profesionalne standarde, što je već vidljivo iz
programa.
U organizacijskom smislu među redakcijama MTV2 odsustvuje međusobna komunikacija.
Politika „jedne MTV“, sa jedinstvenom uređivačkom politikom, uopšte ne funkcioniše u tom
smjeru, što ima implikacije na ostvarivanje interkulturne i kohezivne funkcije javnog servisa.
Na primarnom nivou nema komunikacije između Prvog i Drugog servisa, tako da je program
na makedonskom jeziku potpuno odvojen od programa na jezicima manjinskih zajednica. Na
drugostepenom nivou nema komunikacije između redakcija etničkih zajednica u okviru
Drugog programskog servisa. Veći dio intervjuisanih kaže da Prvi i Drugi pogramski servis
vrlo rijetko komuniciraju – „makedonski“ i „albanski“ dio vrlo teško koordinira resurse. Jedan
od intervjuisanih kaže da između njih postoji i osjećaj animoziteta. Ipak dio intervjuisanih
tvrdi da je odsustvo komunikacije i sastanaka između redakcija novija situacija: „Ranije
nismo imali takvu situaciju a danas imamo situaciju u kojoj nemamo cijelu televizijsku kuću.
Imali smo kolegije na kojima je informativni dio učestvovao za jednim istim stolom. Nije
bilo tada velike razlike između MTV1 i MTV2, sve su se redakcije sastajale za istim stolom i
dogovarale se i planirale – sada, nakon što se veliki dogovore, nama ostaju mrvice. I drugo,
sada je svađa između dvije velike programske šeme.“ 141
Zbog ovakve podijeljenosti svaka redakcija izolovano pravi agendu događaja na vijestima,
svaka od redakcija izvještava primarno, a ponekad i isključivo za dio društva i politike koja se
odnosi samo na tu etničku zajednicu, a takva postavljenost često reprodukuje suprotstavljene
verzije događaja koji se gledaju isljučivo kroz etničku prizmu. Kao što to formulišu neki od
140 Intervju sa novinarom jedne od redakcija zajednica MTV2
141 Intervju s novinarom u jednoj od redakcija MTV2
243