MANJINE I MEDIJI NA ZAPADNOM BALKANU - RRPP

sa informisanjem nacionalnih manjina i eventualnom potrebom da zakon propiše neke
stimulativne odredbe za ostvarivanje ovog prava.
Većina intervjuisanih je bila stava da je zakonsko naglašavanje da „i manjine“ imaju prava na
medije neki vid potcjenjivanja ove grupacije. Stoga se nakon intervjuisanja predstavnika
udruženja nacionalnih manjina iskristalisao zaključak da većina traži brisanje tog člana, a
dopunjavanje, odnosno konkretizovanje jasne obaveze javnim emiterima, na teritorijama gdje
ima nacionalnih manjina, kako i koliko praviti specijalnog programa te uvođenje sankcija
ukoliko se to ne poštuje. Međutim, dio anketiranih je i stava da bi takva zakonska odluka u
stavila medije u nezgodan finansijski položaj te gotovo svi smatraju da su potrebne novčane
dotacije države, odnosno stimulativne mjere, kako bi se medijima, pogotovo onim koji
nemaju naplatu RTV takse, pomoglo da prave ove emisije a udruženja nacionalnih manjina da
se osposobe za proizvodnju i saradnju na ovim programima.
Evo nekih karakterističnih razmišljanja intervjuisanih:
Ovaj stav zakona je suvišan. Ako pravo na osnivanje medija imaju svi građani, valjda i mi
spadamo u te građane. (Udruženje građana BiH italijanskog porijekla, Bruno Palestra)
Trebalo bi u zakon uvesti stimulativne odredbe za manjine, naprimjer, uvesti obavezni
tajming za medije, odnosno da se propiše koliko minuta i koliko puta sedmično je svaka
televizija obavezna da posveti programima namijenjenim nacionalnim manjinama.
(Udruženje Mađara Sarajevo, Irma Muratović)
Zakon već sadrži “stimulativne” mjere budući da postoje obaveze javnih emitera da
redovito proizvode programe za i o nacionalnim manjinama. Ipak, te teme nisu interesantne
generalnoj medijskoj publici, dok broj pripadnika nacionalnih manjina i adekvatno tome
njihov uticaj u političkom i društvenom smislu, nije toliko značajan da bi neko iz vlasti
insistirao na poštivanju odredbi zakona. Nažalost, takve inicijative moraju doći prvenstveno
od međunarodne zajednice, koja, budući da ima dosta problema sa nekim drugim pitanjima,
nema vremena ili resursa da se aktivnije bavi nacionalnih manjinama. (Vijeće crnogorske
nacionalne manjine u BiH, Hidajeta Redžić)
Deklarativna izjava, odnosno fraza, da manjinski narodi imaju pravo na osnivanje medija je
obična farsa koja je ide u prilog vlastima u BiH, s ciljem ispunjavanja uslova postavljenih
od strane Evropske komisije. Naravno, sa ove vremenske distance, od dana usvajanja
Zakona o pravima manjina u BiH, ništa se nije ispunilo niti je realizovano, naprotiv, prava
manjina su još su više ugrožena. (Džemina Zejnullahu, Zajednica Albanaca u BiH)
Dakle, taj član treba stajati ali se treba proširiti stavom da je država obavezna da finansira
rad tih medija. Nacionalne manjine ne mogu same održavati medijsku kuću jer je to vrlo
skupo. Zbog toga mislim da je taj stav suštinski stavljen tu reda radi – imate mogućnost ali
to ne možete realizovati jer nemate sredstava. Dakle, država se mora obavezati da ona
finansira takve institucije i programe. (Nedžad Jusić, Udruženje Roma Euro Rom Tuzla)
U zakonu je to sve fantastično ispisano, ali nema realizacije, nema implementacije. Znači,
zakon je napisan bez sankcionisanja, bez načina primjene, ko je odgovoran, ko nije
37