MANJINE I MEDIJI NA ZAPADNOM BALKANU - RRPP

postojanju tzv. „etničkih hijerarhizacija“ u raspoređivanju resursa na račun
manje etničke zajednice.
(4) Ozbiljan problem koji se potvrđuje analizom je nepostojanje jedinstvenih i jasno
definisanih programskih principa u javnom servisu koji bi vodili prema
interakciji zajednica, inkluzivnom društvu i socijalnoj koheziji. Ono što
posebno zabrinjava je odsustvo programske i produkcijske koordinisanosti i
komunikacije, kako među redakcijama etničkih zajednica, tako i između Prvog i
Drugog programskog servisa. Ovakvo stanje ima ozbiljne implikacije za
ostvarivanje multikulturne i kohezivne funkcije koju treba da vrši javni servis.
(5) Saznanja dobijena iz detaljnih intervjua ukazuju na postojanje veze između
predstavnika političkih partija iz vlasti i uredništva i redakcija iz javnog servisa.
Ovi kreiraju tzv. političko-medijski klijentelizam koji u krajnjoj liniji rezultuje
pojavom cenzure i autocenzure. Cenzura nije direktna nego se radi o suptilnom
pritisku koji novinari usvajaju, pa tačno znaju šta mogu da objavljuju a šta ne.
Poseban vid pojave u javnom servisu je etničko-politički klijentelizam koji
podrazumijeva relacije redakcija sa političkim partijama iz vlasti, iz
„vlastite“ etničke zajednice. Ozbiljno zabrinjava to što u određenim redakcijama
ima novinara koji su članovi političkih partija, a još više brine činjenica što dio
urednika ovo ne prepoznaje kao etički problem. Politički klijentelizam može da
se zabilježi i u komercijalnim medijima i on je vezan za državno reklamiranje ili
za poslovne interese vlasnika.
(6) Kod svih analiziranih medija bilježi se izvještavanje koje im daje najviše
prostora za informacije koje dolaze „od gore“ – od političara, vlasti, institucija
ili centara moći, a koji zanemaruju glas građanina koji izvire „odozdo“, odnosno
inicijative, informacije i probleme građanskog društva. Ovakva pojava, koja je u
suštini karakteristična za cijelo novinarstvo u Makedoniji, daje strategijsku
prednost političkim strukturama da modeliraju medijsku agendu prema svojim
interesima. Kod javnog servisa politički izvori su u najvećem broju slučajeva
zapravo pripadnici vladajućih političkih partija, dok je kod nekih komercijalnih
medija nešto veće prisustvo glasova iz građanskog društva, no to je daleko od
dovoljnog. Kod dijela medija na jezicima etničkih zajednica ima većeg prisustva
građanskih izvora, no ti se dominantno kontekstualizuju u etnički a ne u
građanski kontekst.
(7) Dominantna pojava izvještavanja „od gore – prema dolje“, povezana je sa još
jednom karakteristikom makedonskog novinarstva, tzv. „reaktivnim
novinarstvom“, koje je vidljivo i kod javnog servisa i kod komercijalnih medija.
Skoro da ne postoji istraživačko i analitičko novinarstvo, informisanje se
ograničava na golo prenošenje informacija o događajima koje su najčešće
organizovali političari ili vlast, rijetko kada su mediji spremni da otvore i
analiziraju druge aspekte događaja ili da uključe i mišljenje građana. Čini se da
se redakcije i njihovi urednici, kao i novinarska zajednica u cjelini, trebaju
usmjeriti prema pronalaženju istinskih odgovora o tome zašto nema inicijative
za ozbiljno i analitičko novinarstvo i zašto odsustvuje proaktivna uređivačka
politika koja je u potrazi za faktima, u službi građana Makedonije i zaštite
javnog interesa.
(8) Široko je rasprostranjena i pojava jednostranog pristrasnog informisanja (i kod
javnog servisa i kod komercijalnih medija), koja je jasno vidljiva u načinu
korištenja izvora informacija – skoro svuda je prisutno naslanjanje na jedan
izvor, odnosno na izvore koje zastupa jedna strana. Ovo pitanje treba da se
251