MANJINE I MEDIJI NA ZAPADNOM BALKANU - RRPP

etničkoj i kulturnoj raznolikosti. Glavna percepcija stručnjaka i praktičara koji su
intervjuisani u ovoj studiji je da ni javni servis niti veliki dio komercijalnih medija u
potpunosti ne ostvaruju svoje zakonske i profesionalne obaveze.
Razlozi za ovo su brojni i složeni i leže u širim anomalijama cjelokupnog medijskog
okruženja: cijelo društvo je još duboko podijeljeno po političkoj i etničkoj liniji i suočava se
sa tendencijom dezintegracije, što se reflektuje i u medijskoj sferi; nasuprot zakonskom
okviru koji to treba da spriječi, moć vlasti i politike onemogućava nezavisno novinarstvo;
poslovni interesi koji su duboko ukorijenjeni u medijima stavljaju korporativni pred javni
interes; socioekonomski položaj novinara je isključivo loš i zavisi od volje vlasnika, direktora
i političara; novinarska zajednica nije konstituisana kao autonomna sfera, profesionalne
vrijednosti su potpuno erodirane i široko je rasprostranjen osjećaj apatije i autocenzure;
regulatorno tijelo čija je glavna obaveza da osigura postojanje raznih vidova nezavisnih
medija i da štiti interese građana, pod uticajem je vlasti, politike i moćnika u medijskom
biznisu.
Ovakvo okruženje bez sumnje ima veliki uticaj na način na koji mediji u zajednici
izvještavaju o vlastitoj i o drugim zajednicama u zemlji. Saznanja dobijena iz kvantitativne i
kvalitativne analize sadržaja i detaljnih intervjua sa novinarima i ekspertima ukazuju na
određeni broj generalnih karakteristika i tendencija u novinarskom izvještavanju u medijskoj
politici:
(1) Programi na jezicima manjinskih zajedica u javnom servisu funkcionišu kao
zasebne paralelne redakcije koje fokus stavljaju primarno na vlastitu etničku
zajednicu koji događaje „uramljuju“ i „posmatraju“ dominantno iz ugla vlastite
zajednice. Posebno zabrinjava tendencija jednostranog korištenja izvora po
etničkoj liniji. To u izvještavanju na vijestima u javnom servisu često puta
produkuje suprotstavljene verzije događaja koji se posmatraju isključivo kroz
etničku prizmu. Na taj način javni servis, umjesto da djeluje kao faktor kohezije,
postaje faktor dezintegracije u društvu.
(2) Neke od redakcija u javnom servisu provode takozvanu „dijasporsku uređivačku
politiku“. Ovo znači da je veći dio produkcije ovih redakcija fokusiran na
probleme u „matičnim državama“ a ne na probleme sa kojima se suočavaju
pripadnici te etničke zajednice kao građani Republike Makedonije. Dislociranje
glavnog novinarskog interesa na „sunarodnjake“ iz „matične“ države izmješta
funkciju koju ima javni servis u Makedoniji da zadovoljava potrebe i interese
svih segmenata publike, vodeći pritom računa o specifičnim društvenim i
kulturnim grupama u zemlji. Iako je razumljivo da dio informativne produkcije
redakcija na jezicima etničkih zajednica na MTV-u bude fokusiran na događaje
u regionu, to treba da bude proizvedeno u samim redakcijama (a ne da se
preuzima iz medija iz susjednih država) i da bude obrađeno na način relevantan
pripadnicima etničkih zajednica u Makedoniji.
(3) Javni servis kao rezultat dugogodišnje finansijske i produkcijsko-tehnološke
krize u velikoj mjeri je zapostavio svoju obavezu da njeguje kulturni pluralizam
u svojim programima. Nebriga je posebno vidljiva u odnosu na programe
manjih etničkih zajednica, gdje je posljednjih godina drastično smanjen broj
zaposlenih a vrijeme i resursi koji su im stavljeni na raspolaganje ne
dozvoljavaju da ostvare svoju informativnu i kulturnu funkciju. MTV u suštini
preslikava etničku i političku polarizovanost u društvu, što je posebno vidljivo u
različitom pristupu vremenu i resursima različitih etničkih zajednica, odnosno
250